„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“
Foto: Pixabay
Iv 1, 29 – 34
Čitajući ovaj tekst prisjećam se Isusovih riječi o Ivanu Krstitelju: „Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.“ (Lk 7, 28) Bez obzira na to koliko sam puta već pročitala taj tekst, tek sad mi je jasnija jedna bitna činjenica.
Mislim da nas ovaj odlomak treba naučiti strpljivosti i ustrajnosti, ali i svjesnosti nedostataka u duhovnom životu
Bog nam zaista ponekad zatvara oči za neke stvari, jer nije još vrijeme da ih razumijemo. Ako pomno pročitamo Isusove riječi o Ivanu, shvatit ćemo da on još uvijek nije bio dionik kraljevstva Božjega. Zato što je jedino tako najmanji u kraljevstvu mogao biti veći od njega. Radi se o čovjeku koji je cijeli svoj život posvetio traženju istine i Božjeg poziva. Ostavio je roditelje, ostavio je bilo kakav aspekt materijalno ugodna života i do smrti se bavio navješćivanjem one istine koja mu je dana. Proglašen je „onim koji je bio i više od proroka“ od samog Isusa. Ipak, Ivan se sam nakon tolikih godina provedenih s Bogom izjašnjava kao netko tko nije poznavao ni Isusa ni Duha Svetoga. Mislim da nas ovaj odlomak treba naučiti strpljivosti i ustrajnosti, ali i svjesnosti nedostataka u duhovnom životu.
Toliko vremena, žrtve i traženja možemo posvetiti Gospodinu, a svejedno ga još uvijek ne poznavati
Nemojmo biti u zabludi da smo zbog svojih dobrih djela, makar ona bila radikalna i apsolutna, spremni za raj. Toliko vremena, žrtve i traženja možemo posvetiti Gospodinu, a svejedno ga još uvijek ne poznavati. To ne znači da smo na krivom putu. Ivan je povjerovao, vidio i svjedočio tek kad je došlo vrijeme da mu se Gospodin otkrije. Ljudska duša je kao luk – ima toliko tankih slojeva, koje je teško razaznati ako ih ne odvajamo s najvećom pažljivošću. Pustimo Gospodina strpljivo da nas dovede do rođenja Duhom i ustrajmo u onome što vjerujemo da je dobro, ali budimo svjesni da je vrlo vjerojatno ispred nas dug put.
Gospodin želi da ovisimo potpuno o njemu i s povjerenjem mu predamo svoje životne situacije, da nas on opravda, a ne da živimo u lažnu uvjerenju da ćemo kroza sve životne situacije proći čisti i neokaljani, uvjereni da smo dovoljno dobri za raj
Na drugom mjestu Isus kaže: „Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.“ (Iv 3, 5) Koja je onda razlika između Ivanova krštenja i krštenja Duha? Ivan je krstio vodom, krstio je na materijalan, tjelesan način. I to nije u potpunosti pogrešno, ali nije dovoljno. Ne možemo se dovijeka oslanjati na svoja pravedna djela, na ponos kada nismo počinili koji grijeh ili radost kad smo se pokajali. Gospodin želi da ovisimo potpuno o njemu i s povjerenjem mu predamo svoje životne situacije, da nas on opravda, a ne da živimo u lažnu uvjerenju da ćemo kroza sve životne situacije proći čisti i neokaljani, uvjereni da smo dovoljno dobri za raj. I da prođemo tako, opet smo kršteni samo vodom.
Tek kada padnemo u životu, pokajemo se i priznamo da možemo ostati sačuvani od grijeha ili posljedica grijeha, jedino ako Gospodin bude uz nas sa svojom izvanrednom snagom, može započeti naše krštenje Duhom. Ono započinje predanjem s povjerenjem da Gospodin sve okreće na dobro onima koji ga ljube!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
