Osnovni podaci
• Rođen 1215. u Iserni (Italija)
• Preminuo 1296. u Fumoni (Italija)
• Svetim ga je 5. svibnja 1313. proglasio papa Klement V.
• Pripadao redu pustinjaka; oko njega su se okupljali brojni sljedbenici, koji su kasnije nazvani celestinci
• Trajanje pontifikata: 29. kolovoza 1294. – 13. prosinca 1294.
Dodatni podaci
• Spomendan: 19. svibnja
• Zaštitnik gradova: Aquile, Urbina, Molisea (Italija)
• Zaštitnik je i zagovornik knjigoveža
„Tko će od vas postati svetac? Ja, mama! Ja ću postati svetac!”
Sveti Celestin V., krsnim imenom Petar da Morrone, rodio se u Iserni 1215. godine kao pretposljednje od dvanaestero djece. Na Petra je velik utjecaj izvršila njegova pobožna majka. On je zavolio molitvu, razmatranje, samoću i već je s nepunih 20 godina života odlučio postati redovnik. Njegova samohrana majka, u uvjetima teške oskudice i siromaštva, često je govorila: „O, kada bih barem doživjela tu radost da netko od vas postane svetac!” Tako, jednom prilikom, kada je kao obično upitala svoju djecu: „Tko će od vas postati svetac?”, mali je Petar svim srcem odgovorio: „Ja, mama! Ja ću postati svetac!” Tako je i bilo.
U Petrovim svakodnevnim molitvama posjećivali su ga anđeli, sveci i Djevica Marija, i on je sve pripovijedao svojoj majci.
U Rimu je 1238. godine zaređen za svećenika dobivši od pape Inocenta IV. dopuštenje da i dalje može živjeti kao pustinjak.
„Nisam dostojan da predvodim i slavim svetu misu”
Dok je još bio mladi svećenik, smatrao je da nije vrijedan predvoditi i slaviti svetu misu. Jednom prilikom na poseban je način protestirao sâm sebe uvjeravajući: „Nisam dostojan da predvodim i slavim svetu misu”. Odmah nakon toga začuo je glas koji ga je ohrabrio riječima: „A tko je dostojan te Veličine? Slavi svetu misu, unatoč svojoj nedostojnosti, no prikaži ju u strahu!”
Anđeli su mu donijeli misno ruho
Jednom se prilikom pripremao za slavljenje svete mise za ondašnjeg papu te su mu pružili svečanu odjeću, mnogo svečaniju od one skromne, redovničke. No, na opće iznenađenje sviju, on se pojavio odjeven u svoje vrlo jednostavne haljine.
Po završetku svete mise papa je komentirao: „Dakle, fra Petre, radije ste nosili svoje jednostavne haljine? Nisam znao da ste ih ponijeli sa sobom?” Petar mu na to odgovori: „Vaša Svetost je u pravu, nisam ih ponio. Ali anđeli su mi ih donijeli.” Zapanjen odgovorom papa je samo prokomentirao: „Oh, vidim…”
Nije ni čudo da je njegova slava svetosti bila nadaleko poznata i da su ga kardinali kasnije odlučili izabrati za papu.
Crkvu koju je sagradio posvetili su sami anđeli
Sagradio je crkvu Santa Maria di Collemaggio u Aquili, te ju je posvetio anđelima. Sami anđeli su bili toliko zadovoljni da su sišli i posvetili crkvu, što ukazuje na to koliko je rad svetog Celestina bio posvećen i blagoslovljen.
S obzirom da je već u to vrijeme bio na glasu svetosti, privukao je k sebi velik broj učenika i sljedbenika te je tako osnovao čitav niz pustinjačkih samostana. Papa Urban IV. izdao je 1263. g. bulu kojom je potvrdio njegovu redovničku ustanovu – celestince (pravim imenom Braća Duha Svetoga), uklopivši ih tom prilikom u benediktinski red.
Odrekao se dužnosti da bi se mogao posvetiti kontemplaciji
Broj njegovih učenika se neprestano povećavao. Bili su razasuti u četrdeset skupina u pustinjačkim gorjima Abruzza, Puglije i Lazia. Svetac ih je neprestano obilazio i poticao na ustrajnost u takvu načinu života.
1286. godine sazvao je generalni kapitul svoga reda i na njemu se odrekao dužnosti glavnoga priora. Učinio je to kako bi se mogao u samoći nesmetano posvetiti kontemplaciji. Ubrzo se pročulo za njega nadaleko zbog pustinjačkoga načina života te zbog toga što su po njegovoj molitvi mnogi bivali ozdravljeni i iscijeljeni.
Na Monte Morroneu podigao je svoj posljednji samostan, gdje je i primio vijest da je izabran za papu.
Prvi papa u povijesti koji je abdicirao i zbog toga bio kažnjen
Novi se papa sada nenadano našao u posve drugoj okolini od dotadašnje. Nije se razumio u politiku ni u složene poslove rimske kurije, pa su njegovu jednostavnost i prostodušnost mnogi iskorištavali. U prisutnosti kardinalâ Celestin V. se odrekao papinstva i vratio svome pustinjačkom živout.
Međutim novoizabrani papa Bonifacije VIII. je, zbog straha da neke Celestinove pristalice u Crkvi ne stvore zabunu, svoga prethodnika pritvorio. Celestin je uspio pobjeći na Monte Morrone, no prisilno su ga vratili u tvrđavu Fumone, gdje je živio u potpunoj odijeljenosti od sviju.
Nakon deset mjeseci pravoga zatvora papa Celestin je preminuo (19. svibnja 1296.).
