Prema najstarijem Rokovu životopisu, koji je vrijedan povjerenja, roditelji su ga od Boga izmolili učinivši zavjet. Dulje su vremena bili bez poroda, a tako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac.
Dobra i brižna Rokova majka pružila mu je odličan odgoj. U svojoj nježnoj dobi dječak je iz majčina srca upijao spasonosne pouke.
Rok je još prije nego što je navršio 20 godina ostao bez roditelja. Što je tada učinio? Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, ušao je u njegovo srce, zahvatio ga i on se nije zadovoljavao površnošću, polovičnošću, već je velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao sve.
Čudesna ozdravljenja
Na hodočašću u Rim sveti se je Rok se zaustavio u Acquapendenteu, gdje je dvorio bolesnike u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. I opet se u svetom Roku susrećemo s evanđeoskom dubinom. Isus je veoma naglasio ljubav prema bližnjemu, štoviše, nju je postavio kao mjerilo vjerodostojne ljubavi prema Bogu. Apostol Ivan u svojoj Prvoj poslanici piše kršćanima: »Tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega – od Isusa – tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!« (1 Iv 4,20–21). Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. Koje onda čudo da je Bog njegov evanđeoski radikalizam potvrđivao i čudesima? Gdje ima jake i proživljene vjere, gdje je vjera život, a još više gdje ima istinske ljubavi, ondje će biti i čudesa.
Rokova svetost bit će potvrđena još jednim dokazom: križem, patnjom. Svetac je učenik i sljedbenik raspetoga Krista, zato mora biti dionik njegova kaleža, mora s njim piti čašu gorčine. U Piacenzi se Rok sam razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se je u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost.
Današnji kritički duhovi smatraju da je pas koji sv. Roku donosi kruh legenda. Dopustimo da je prizor s psom u životu sv. Roka čista legenda. No ta legenda ima ipak jednu veliku poruku, a to je svečeva vjera u Božju providnost, pouzdanje u nju i, s druge strane, Božja briga za čovjeka, pogotovo onoga koji se u njega uzda. To je važno, to je ono glavno, a to nikako nije nekakvo praznovjerje. Ne može li se Bog i na čudesan način brinuti za svoje pravednike koji sve svoje pouzdanje stavljaju u njega?
Veliki zagovornik bolesnih i patnika
Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Pallastrelli nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik ostavio na njega izvanredan dojam. On se je pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se je vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga kao tobože sumnjiva tipa i špijuna te su ga zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bî od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima. No Gospodin će svog vjernog slugu proslaviti još i više, jer će ga vjernici štovati kao malo kojeg sveca.
Sveti Rok je općenito bio biran kao zaštitnik od kuge, što je također veoma pridonijelo njegovu štovanju i slavi. Samo u Italiji podignuto mu je u čast oko tri tisuće crkava, kapela i oratorija. Štovanje se sveca proširilo praktički po cijeloj Europi, uključivši i cjelokupno hrvatsko jezično područje. Na selima su ga seljaci zazivali u pomoć protiv bolesti domaćih životinja i u raznim prirodnim katastrofama. U vinorodnim krajevima zazivaju ga u pomoć protiv filoksere. Svečevo su štovanje širili naročito franjevci i kapucini.
Molitva sv. Roka
O, Bože Spasitelju, Isuse Kriste, Ti si u svojoj punoj blagoj providnosti i očinskoj mudrosti svetoga Roka postavio za moćnog zaštitnika protiv zaraznih bolesti i preko njega udijelio obilje blagoslova bližnjima u tjeskobi.
Zbog njegovih zasluga smiluj se i nama, kad je naše zdravlje ugroženo i kad nas strah od smrti zahvati. Odvrati anđela smrti da imamo vremena za kajanje, jer Ti ne želiš smrt grešnika, nego da se obrati i živi. Amen.
Gospodine, priteci mi u pomoć.
Jer sam slab i siromah, pomozi mi o, Bože.
Ti si moj Pomoćnik i Spasitelj.
Gospodine, ne odugovlači dalje.
Sveti Roko, moli za nas.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
