Svetac dana

12. LISTOPADA

Sveti Serafin Montegranarski ‒ oko ovog skromnog redovnika događala su se divna čudesa Subraća su bila okrutna prema njemu, ali Bog je upravo njega izabrao za miljenika među njima

Sveti Serafin Montegranarski

Imendani: Maksimilijan, Makso, Velibor; Serafin


Roditelji sv. Serafina (rođen kao Felice) bili su skromni ljudi, no pobožni i vjerni kršćani. Kako bi pomogao roditeljima, čim je mogao, zaposlio se kao pastir kod jednoga seljaka i čuvao mu stado, baš onako kao i njegovi suvremenici – sveti Paškal Bajlonski u Španjolskoj i Feliks da Cantalice u Italiji. Nalazeći se u samoći polja i livada, Felice je, iako nepismen, naučio čitati iz velike knjige Božje prirode, u kojoj je duh uzdizao prema Bogu.

Slušao je kako njihova kći na glas čita iz raznih duhovnih knjiga. Tada je u sebi osjetio jasan Božji glas koji ga je zvao u redovnike

Kad mu je umro otac, napustio je pastirsko zanimanje te je počeo pomagati bratu koji je bio zidar. Kad je s njim radio u mjestu Loro Piceno u kući obitelji Mannuci, slušao je kako njihova kći na glas čita iz raznih duhovnih knjiga. Tada je u sebi osjetio jasan Božji glas koji ga je zvao u redovnike. Djevojka mu je savjetovala da se obrati kapucinima. On ju je poslušao i pokucao na vrata kapucinskog samostana u Tolentinu. Bilo mu je tada 18 godina. Nakon nekih poteškoća, kapucini su ga primili kao brata i poslali ga u Jesi u novicijat. Prema običaju reda, na dan oblačenja, svoje krsno ime Felice promijenio je u Serafin.
Kad je završio novicijat, premještan je iz samostana u samostan pa je tako obišao sve samostane u Markama. Razlog stalnih premještaja bio je u tome što su svugdje s njime bili nezadovoljni. On se je siromah trudio raditi, slušati, savjesno obavljati povjerene mu dužnosti, no zbog svoje nespretnosti nije uspio zadovoljiti ni poglavare ni subraću, koji ga nisu štedjela od prijekora pa ni kazni. Jednog posebnog dana molio je u crkvi pred Presvetim Sakramentom i u molitvi se potužio Gospodinu govoreći: ‘Gospodine, ova su braća vidjela moj život. Ako nisam bio prikladan za zavjetovanje, nisu me trebali primiti, ali budući da su me primili, zašto me muče tolikim mrtvljenjima?’ Tada je začuo glas Presvetog Sakramenta koji mu reče: ‘Fra Serafine, zar to nije put služenja meni koji sam toliko pretrpio za spasenje ljudskoga roda?’ Taj je glas fra Serafina jako prestrašio i uz pomoć Duha Svetoga počeo se povlačiti u sama sebe i obećao je, da bi sebe pobijedio, kako će, svaki put kada mu bude nešto učinjeno ili rečeno što mu nije po volji, izmoliti krunicu Majci Božjoj, čiji je bio veliki štovatelj. Tako je i činio.

Primljene milosti doista su bile tako preobilne da mu je jedan poglavar naredio da prestane s tolikim čudesnim znakovima. Divna čudesa množila su oko skromnog i priprostog brata

Nakon što je već neko vrijeme vježbao u toj molitvi, moleći jednom tako pred Presvetim Sakramentom, začuo je onaj glas po drugi put: ‘Fra Serafine, budući da si iz ljubavi prema meni pobijedio i zatajio sebe, zatraži od mene bilo kakvu milost koju želiš, i od mene ćeš je dobiti.’«
To zatajenje i odricanje sama sebe tajna je njegove svetosti. Primljene milosti doista su bile tako preobilne da mu je jedan poglavar naredio da prestane s tolikim čudesnim znakovima. Divna čudesa množila su oko skromnog i priprostog brata. Dovoljno je bilo poljubiti njegov plašt, pomilovati mu ruku, pa čak i samo izgovoriti njegovo ime pa da okorjele bolesti nestanu i beznadni se slučajevi riješe.

Bio je doslovce žedan misa, sakramenata, molitve

Znao je crkvu pretvoriti u svoju sobicu, jer je, osobito noću, običavao više boraviti u crkvi, no u svojoj sobici. I ako bi ga netko skriven promatrao, on bi i to uočio, pretvarao bi se da glasno spava: »O, sveti čovječe«, odgovarao bi u šali onome tko bi mu spočitavao to nepoštovanje, »ja spavam više u crkvi nego u blagovaonici«. Bio je doslovce žedan misa, sakramenata, molitve. Zaljubljen u otajstva Krista i Majke Božje, zanosio bi se razmišljajući o njima i padao bi u zanos. Želio je biti u zajednici u Loretu ili u Rimu, da može posluživati kod mnogih misa svakog dana. Iako gotovo nepismen, znao je govoriti s izvanrednom stručnošću i blagošću o Božjim stvarima, a kada je bio prisiljen poslušnošću držati govore u blagovaonici, njegove su riječi bile tako potresne i ganutljive da su svi plakali.

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh