„Lice na Torinskom platnu, iako izobličeno od rana, odaje dubok mir. Pogled mu nije usmjeren u naše oči, nego u naša srca. Kao da nam kaže: ‘Imaj vjere, ne gubi nadu. Moć Božje ljubavi i moć onoga koji je uskrsnuo može pobijediti, nadići sve.“ (Papa Franjo)

Čim se Torinsko platno pojavilo u javnosti u XIV. stoljeću, mnogi su crkveni ljudi odmah smatrali da je slika na Svetom platnu djelo jednog umjetnika, pa prema tome prijevara, falsifikat. Sasvim je shvatljivo da se smatralo nevjerojatnim da bi platno, u koje je bilo umotano i sahranjeno mrtvo tijelo Isusovo, bilo sačuvano i preneseno do naših dana. Također je nevjerojatnom smatrana misao da bi se na čudesan način otisnuo na Platno lik Raspetoga. Razumljivo je stoga da je Sveto platno bilo smatrano krivotvorinom već od prvoga časa njegova pojavljivanja u europskoj javnosti godine 1357., kada je prvi put bilo izloženo u Lireyu. Da stvar bude što izazovnija sam biskup, pod čiju je jurisdikciju potpadalo mjesto Lirey, mons. Henry de Poitiers, biskup Troyesa, naredio je da se odmah prestane s izlaganjem Svetog platna. I poslije će se javiti drugi koji će smatrati da je slika na TP djelo umjetnika.

Dvojica američkih znanstvenika, Kenneth Stevenson i Gary Habermas[1], koji su svoje profesionalne živote posvetili proučavanju Platna ukratko sažimaju razloge protiv hipoteze da bi slika na Platnu nastala primjenom boja, lakova, praška ili bilo koje tvari strane Platnu.

Torinsko platno, trodimenzionalna fotografija. Autor: inženjer geofizike Thierry Castex.

Dokazi

1. Mikrokemijske analize nisu otkrile na Platnu pigmente, obojene tvari, praške ili lakove, niti bilo kakve druge tvari koje se upotrebljavaju pri slikanju. Učinjeno je mnogo pokusa, uključujući odraz svjetla i fluorescenciju na ultraljubičaste zrake. Svi ti pokusi isključuju krivotvorenje. Fluorescencija na zrake X smatrana je posebno važnim pokusom da bi se otkrila eventualna varka, ali se u predjelima slike na Platnu nije otkrilo nikakvih stranih tvari koje bi mogle protumačiti nastanak same slike.
2. Prijevara je isključena trodimenzionalnošću slike na Platnu.
3. Protiv prijevare je također i površinski značaj same slike.
4. Na Platnu nema mrlja ni zasićenih točaka, što bi se dogodilo kada bi se upotrebljavale boje, lakovi, prašak i sl.
5. Neusmjerenost slike isključuje da bi pri njezinu nastanku bio upotrebljavan kist ili neki od načina koji očituje neke poteze pri radu.
6. Na Platnu se ne susreće fenomen kapilarnosti, što isključuje svako kretanje tekućina u Platnu.
7. Požar iz godine 1532. nije na Platnu prouzročio nikakvih kemijskih promjena, što ukazuje na to da na njemu nije bilo nikakvih organskih pigmenata, koji se pod utjecajem topline kemijski mijenjaju.
8. Voda bačena na Platno, pri gašenju požara godine 1532, uzrokovala bi kemijsku promjenu u mnogim pigmentima kada bi bili prisutni na Platnu, ali se to ne zapaža na slici.
9. Protiv prijevare govore također i neke značajne pojedinosti slike koje odudaraju od tradicionalne slike raspetog tijela Isusova (kao što su čavli zabijeni u zapešću, posve golo tijelo).[2]
10. Uz ovaj niz navedenih razloga možemo još nadodati: ni razni kemijski rastvarači nisu promijenili sliku na Platnu; ni najvrsniji slikar ne bi mogao naslikati tako brojne i sitne pojedinosti na tijelu bičevanog i raspetog Čovjeka, i to anatomski savršeno. Postavlja se također pitanje: Čemu bi slikar slikao lik Raspetoga u negativu? Kako bi uspio tako savršeno naslikati taj negativ, i to u vrijeme kada fotografski negativ još nije bio poznat?[3]

Autor: fra Josip (Ivan) Marcelić, proučavao je Torinsko Platno, ukazanja Gospe Guadalupske i život Arškog župnika te je izdao knjige i napisao scenarije za filmove o tim temama.

Izvor: časopis Crkva u svijetu; vol. 28, br. 2, lipanj 1993. Tekst donosimo uz dopuštenje.

Znanstvene dokaze o Isusovu postojanju na zemlji, o njegovoj smrti i uskrsnuću možete čitati u knjizi „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ sveučilišnih profesora dr. Tureka i dr. Geislera, po cijeni od 30 kuna (umjesto 120 kuna)!