Foto: Shutterstock

Samaštvo kao „dar“?

Ako dolazite iz kršćanskog miljea, vjerojatno ste čuli da je samaštvo „dar“. Ta se fraza koristi (često zapravo zloupotrebljava) kako bi se ublažila izoliranost koju mnogi mladići i djevojke osjećaju u svojim godinama samaštva. Time se želi reći da je samaštvo neki izvanredan dar koji Bog udjeljuje samo onima koji su dovoljno jaki da ga podnesu.

Nije jedina. Dobivam na stotine e-mailova i poruka istog sadržaja. Gotovo sam mogla i sama osjetiti težinu situacije jednog mladića koji mi je napisao…

Ako je samaštvo takav dar, zašto ga većina ljudi odbija? Zašto se toliki muškarci i žene boje biti sami? Jedna je mlada žena rekla: „Ako je samaštvo dar, onda ću sačuvati račun jer ga planiram vratiti!“

Nije jedina. Dobivam na stotine e-mailova i poruka istog sadržaja. Gotovo sam mogla i sama osjetiti težinu situacije jednog mladića koji mi je napisao: „Zlo mi je od samoće. Kako da vjerujem da mi Bog želi samo najbolje? Kako je mogao stvoriti svijet u samo tjedan dana, a treba mu više od 19 godina da mi pomogne pronaći djevojku koju bih volio i koja bi voljela mene? Nema smisla.“

Ako je samaštvo dar, zašto se onda toliko mladih osjeća izolirano, očajno i samo?

Naše najdublje potrebe

Sjećam se vremena kad sam se osjećala kao Pale sam na svijetu.

Bila sam na prvoj godini fakulteta i preselila sam se iz kampusa u privatni smještaj. Više nisam bila okružena vrevom i grajom studentskog života. Iako sam imala tri cimerice, svaka je bila u svom svijetu i srele bismo se tek usput.

U našoj zapadnjačkoj kulturi postoji nepisano pravilo da nisi potpuna osoba ako si sam, da nisi dovoljno vrijedan

Bilo je jutara kad bih se probudila u praznom stanu, osluškujući lupanje kazaljki na zidnom satu i cvrkut ptica koji je dopirao izvana.

Je li itko znao da sam se probudila? Je li ikoga bilo briga? Nije bilo nikoga s kim bih razmijenila koju riječ. Nikoga tko bi hodao uz mene mojom životnom stazom i podsjetio me da je nekome stalo. Tako osamljena osjećala sam se kao da moj život ne vrijedi.

U našoj zapadnjačkoj kulturi postoji nepisano pravilo da nisi potpuna osoba ako si sam, da nisi dovoljno vrijedan. Pokušajte sami otići u kino ili na pizzu. Duboko u sebi bojimo se što će ljudi misliti o nama. Duboko u sebi osjećamo se nevrijednima ako smo sami. (…)

Nije dobro biti sam: povežite se s drugima

Bilo da smo solo ili u braku, pozvani smo živjeti svoj život s drugima. Više od 30 redaka u Bibliji govori o važnosti zajednice – susretati se s drugima, moliti zajedno, jesti zajedno i živjeti u međusobnoj povezanosti s drugim ljudskim bićima.

Otputovala sam na Bliski istok gdje sam imala priliku govoriti pred skupinom mladih u crkvi. Iznenadilo me je to što tamošnji mladi nisu toliko zaokupljeni vezama sa suprotnim spolom kao naši mladi

Otputovala sam na Bliski istok gdje sam imala priliku govoriti pred skupinom mladih u crkvi. Iznenadilo me je to što tamošnji mladi nisu toliko zaokupljeni vezama sa suprotnim spolom kao naši mladi. Nemojte me krivo shvatiti, i oni su tipični mladići i djevojke koji se jednoga dana žele vjenčati, ali ne boje se samaštva.

To mi je pomoglo da dođem do važnog zaključka. Tamošnji mladi žive sasvim drugačije nego mladi u Americi. Žive u plodonosnoj zajednici. Njihova ih kultura potiče da im zajedništvo, obitelj i prijateljstva budu središte života. Zajedno slave Gospodina i mole, jedu i igraju se zajedno, posjećuju jedni druge i dijele život. Zajedništvo ubija strah od samoće. (…)

Iz knjige „Tri koraka do prave ljubavi. Smjernice za one koji traže ljubav svoga života“ autorice Debre Fileta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.