Foto: MARCIN CZERNIAWSKI; Unsplash

U šest godina u bruhsalškoj sam samici popušio cijeli Stari zavjet, a svaku sam stranicu detaljno pročitao, neke čak i više puta, prije negoli sam ih otkinuo i smotao u cigarete. Većina teksta nije me se previše dojmila, na neke sam dijelove odmahivao glavom, a neki su me razbjesnili. Moram priznati da su me neki reci ipak dotaknuli. U Psalmu 105 stoji: „… u negve mu noge stisnuše, kroz gvožđe mu provukoše vrat. Al’ u času kad njegova riječ onamo stiže, Gospodnje se obećanje pred njim obistini. Tada posla kralja, da ga oslobodi, vladara naroda, da ga na slobodu pusti.“ Netko je bio u istoj situaciji kao i ja, i Bog se brinuo za njega!

Trn u oku osobito mi je bio Isus, kojega na tim stranicama nije ni bilo. Moj prvi i posljednji susret s njime dogodio se…

Većinu sam teksta prezirao. Trn u oku osobito mi je bio Isus, kojega na tim stranicama nije ni bilo. Moj prvi i posljednji susret s njime dogodio se u mjestašcu Zavelstein, kad sam imao šest ili sedam godina. Ondje se svake godine okupljalo dvjestotinjak djece u veliku ljetnom kampu. Djevojčice su boravile u jednostavnim drvenim kolibicama, a dječaci nešto podalje u šatorima. Gertrud Wasserzug, pogrbljena starica s dugim nosom i štapom, vodila je kamp. Uvijek bi znala reći: „Isus voli svu djecu!“

Te su me riječi dirnule. Nikada nisam imao osjećaj da me netko voli. Majka me napustila, otac mlatio, svi su me ostali izbjegavali.

Kad sam se vratio kući, oduševljeno sam pripovijedao ocu i pomajci: „Predao sam život Isusu!“

Ipak je postojao netko tko me ljubi: Isus! I ja sam želio Isusa. Zajedno s gospođom Wasserzug predao sam život Isusu. Poklonila mi je Bibliju i proveo sam dva radosna tjedna u ljetnom kampu. Prvi put u životu osjećao sam se tako ispunjeno. Kad sam se vratio kući, oduševljeno sam pripovijedao ocu i pomajci: „Predao sam život Isusu!“ Moje su dječje oči sjajile, ali se odrasli nisu osobito obazirali. Previše su toga već bili prošli sa mnom. Nisu više vjerovali ni da me sam Isus može promijeniti. Onda je moja pomajka rekla što joj je ležalo na srcu: „Isti si kao tvoja majka. Bilo bi bolje da si crknuo u onom jarku!“

Danas znam da je prezirala moju majku iz više razloga, prvenstveno jer je napustila svoje dojenče. Između ostalog, moj otac i pomajka bili su previše razočarani mnome da su potpuno izgubili vjeru da bih se mogao popraviti.

„Bilo bi bolje da si crknuo u onom jarku!“ Za mene je ta rečenica bila kao da mi je sam Isus pljunuo u lice. Zar me On toliko malo ljubio da je pustio moju pomajku da takvo što izgovori? Sve same laži! Završio sam s tim Isusom. Mislim da je moje obraćenje tada bilo istinsko, ali je moj odnos s njime trajao prekratko, samo tjedan dana. (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Čovjek koji je pušio Bibliju“ autora Wilhelma Buntza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.