Foto: Shutterstock
Otac i sin pošli su na planinu – otac mora voditi sina na planinu, a ne ga izgubiti u dolini tuge. Odjednom se sin spotaknuo o kamen i pao vičući:
– Aaaaa!
Iznenađen osluškuje kako mu iz planina odgovara glas:
– Aaaaa!
Pun zanimanja upita vičući:
– Tko si?
Glas odgovara:
–Tko si?
Dječak se iznova zadere:
– Volim te!
U istom trenutku začuje:
– Volim te!
Zadere se opet:
– Mrzim te!
I čuje:
– Mrzim te!
Dječak je prvi put iskusio planinu i iznenađen upita oca:
– Tata, što se događa?
Otac se nasmiješi i odgovori:
– Poslušaj još jednom – i sam se zadere prema vrhovima i jarcima:
– Ti si neponovljiv i neusporediv!
Glas, kao da je s neba, a ipak s njemu najbliže planine, odgovara:
– Ti si neponovljiv i neusporediv!
Otac odgovara sinu tumačeći:
– Ljudi to nazivaju jekom, ali to je ustvari život. Što god kažeš ili učiniš, uvijek se vraća. Što daješ i čemu se posvećuješ, vraća se – život nije bez jeke, on će ti uvijek vraćati ono što drugima posvetiš. (Alex Pattakos)
Smisao života?
Smisao života nije posjedovati što, vladati čime, stvarati ugodu, već jedino posvetiti se komu – odatle ta riječ sadrži i pojam svetosti, jer je u biti riječ o uznošenju ljudskog postojanja prema gore, k nebu, k Bogu. Kao kršćani sretni smo jedino onda ako se brinemo ne za svoju sreću, nego za to da se svidimo Bogu ili se brinemo za dobro voljenih osoba, bližnjih. Bližnji je onaj tko je blizak kako po ožiljcima, tako i po bliskosti. Možemo biti sretni čak i onda kad se brinemo za dobro bliska neprijatelja. Posvetiti se znači brinuti se, odgajati, štititi, gubiti život za nekoga tko zbog toga dobiva svoj život. (…)
Iz knjige „Josipov dom” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
