Foto: Shutterstock       

Zemljo moja

Ostavljam ti sve darove svoje
zemljo mati Nebeskih visina
sad korake teške i ne brojim
sve ti dajem za te ne postojim

Bojam gore i visove kistom
tamo gdje me korak ne donosi
ti zalaskom prozore mi mrači
srebrom svojim obasjavaj noći

Daruješ mi još samotne dane
putovanja kroz besane noći
korake mi teški hod odaje
a htio sam nečujno te proći

Ti navrati u besanje moje
i svijeću mi upali sa suzom
u pogledu čežnje moga neba
boli oka prekri svojom ružom

Nek čuju se rane pjesme tvoje
tamo gdje se svaki korak gubi
u brazdama tvojim stoje tuge
zemljo mati tu mi nema druge

Još danas te po jeseni grlim
sutra živi, radost nek te budi
tvoja polja mora sve planine
po ljepoti Nebo da te ljubi

U vječnosti ostani mi sretna
čuvaj rijeku što polja zaliva
neka rastu sve nebeske želje
Žive vode s nebeskih visina!

Ivan Dragičević; Book.hr