Foto: Shutterstock
(…) Prisjećam se svjedočanstva jednoga, meni dragog svećenika.
Krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća, mladi i karizmatični svećenik, poslan je u zajednicu koju je krajem devetnaestoga stoljeća obilježio bankrot socijalne banke koju je osnovao tadašnji župnik. Svi su tu župu smatrali izgubljenom, izuzetno teškom, izopačenom (s pravom: neke žrtve bankrota bile su prisiljene emigrirati u razdoblju između dva rata).
U svojemu oduševljenju svima koje je susretao, govorio je: Isus te voli!
A oni su sarkastičnim tonom odgovarali: naravno, tvoj je posao da to kažeš!
Nakon mjeseci ravnodušnosti, ogorčen, razočaran, ojađen, u intenzivnoj molitvi na kraju neprospavane noći, klečeći u velikoj mračnoj crkvi, molio je pred raspelom. Na kraju je odlučio: čim se razdani, otići će u grad biskupu i tražiti premještaj.
Gorko je plakao i jecao u mraku crkve. I u tom se trenutku u dubini njegove duše pojavila misao koja nije bila njegova…
Bilo je to poput uklanjanja ogromnoga tereta s duše.
Gorko je plakao i jecao u mraku crkve.
I u tom se trenutku u dubini njegove duše pojavila misao koja nije bila njegova.
Bilo je to raspelo koje je šaputalo njemu.
Slobodno odi, ja ću ostati.
Ostao je i on narednih šest mjeseci.
Iz knjige „Pastiri“ autora Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
