Foto: Pixabay

Tek su me otpustili iz zatvora i već sam primijetio da je život vani na slobodi sve samo ne jednostavan. Tako sam želio svoj život predati Isusu – iskušenja, stari obrasci ponašanja, vrtlog misli još su uvijek bili tu. Možda čak još i žešći nego prije. Žeđao sam za tim da riješim probleme na stari način. Očekuje me duga borba, pomislio sam dok sam ustajao. Svjetla su mamila. Ali danas sam se pouzdao u svoga Spasitelja. On je nadišao svoje kušnje, On će mi pomoći da nadiđem svoje. Barem danas. A možda i sutra. I prekosutra.

Razne su me crkve pozivale da ondje ispričam svoju životnu priču, da držim propovijedi na bogoslužjima, iako nikada prije nisam održao nijednu

Prvi tjedni na slobodi proletjeli su u trenu i bili su poput ciklona. Radio sam svaki dan u tvrtci Klenk, ali ubrzo mi je postalo jasno: bio sam poput male zvijezde. Razne su me crkve pozivale da ondje ispričam svoju životnu priču, da držim propovijedi na bogoslužjima, iako nikada prije nisam održao nijednu. Vikendom gotovo nikada nisam jeo kod kuće – stalno su me na ručak pozivali znatiželjni ljudi koji su htjeli vidjeti bivšeg robijaša koji se na tako spektakularan način obratio.

S druge sam strane osjetio i strah tih ljudi. Strah od mene. Njihovo nepovjerenje

S druge sam strane osjetio i strah tih ljudi. Strah od mene. Njihovo nepovjerenje. Kad sam jednom u Ulmu otišao u svoju staru banku kako bih provjerio stanje na računu, odmah su pozvali policiju jer su me službenici prepoznali i mislili da sam došao opljačkati banku.

Kad sam to otkrio prvi put, bio sam žalostan, ali sam prešao preko toga. Nakon što sam takvo što više puta doživio, više nisam bio tužan

Nije lako nadići te stvari. Još je teže bilo nadići nepovjerenje mojih novih braće i sestara u vjeri: za stolom su svi bili ljubazni i ponašali se bratski, ali kad sam pozornije promotrio, u oči su mi upali zaključani ormari u jednoj kući u kojoj ih inače nikada nisu zaključavali. Ili zaključana vrata u kućama u kojima su inače stajala otvorena. Da se slučajno na putu za toalet ne bih zabunio i našao pred kolekcijom gazdaričina nakita. Kad sam to otkrio prvi put, bio sam žalostan, ali sam prešao preko toga. Nakon što sam takvo što više puta doživio, više nisam bio tužan. Kao da me netko mlatnuo hladnom krpom po glavi.

Ulomak iz knjige „Čovjek koji je pušio Bibliju“ autora Wilhelma Buntza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Kupiti knjigu možeš ovdje.