Foto: Shutterstock
Prije četiri do pet godina, „slučajno“ sam, kako to već biva, na internetu pronašla tekst koji mi je dotaknuo srce. Bilo je to na stranici Kristofora. Naravno da sam puna oduševljenja počela istraživati o njima, no nažalost pronašla sam mnogo ozbiljnih upozorenja koja su me pokolebala i uvjerila da je bolje držati se na distanci. Zato nisam odlazila na susrete koje su Kristofori organizirali u raznim gradovima. Ali… Zbog toga „ali“, kupila sam jednu njihovu knjigu i pročitala je, pa drugu, treću i tako dok nisam valjda pročitala sve knjige koje su u to vrijeme izdali. Čitajući, pitala sam se kako je moguće da tako kritizirana zajednica izdaje knjige koje me hrane i pridržavaju u mojim nesigurnim koracima prema Gospodinu?
Odlazak na hodočašće s Kristoforima
Nakon nekog vremena u srcu sam osjetila poziv da odem s Kristoforima na hodočašće Padru Piju. I otišla sam. Svaki trenutak hodočašća bio je ispunjen i blagoslovljen. Tijekom hodočašća saznala sam i za Školu molitve. Nekako sam osjetila da me Gospodin usmjerava dalje i upisala sam se u Školu. Tu sam upoznala svoje kolege, ljude sa slabostima i manama, koji iskreno traže Boga i uče otvarati srca jedni drugima i našem Gospodinu. Naši su voditelji Tereza i Mario. Bračni par koji unatoč svojim brigama, obvezama, brojnoj obitelji i svemu što život može donijeti, žive i za to da nam prenesu Božju riječ i približe nam Božje kraljevstvo. Oni su za nas polaznike i naše potrebe uvijek na raspolaganju. Učimo na novi način biti uz Božju riječ i prionuti uz Nju, učimo ljubiti Isusa. Shvatila sam puno dublje značenje i važnost Crkve, sakramenata, a pogotovo euharistije i svete ispovijedi.
Susret sa živim Bogom i sa samom sobom
Prebivanje u Božjoj prisutnosti, osvijetlilo je moju stvarnost i stanje moga srca i duše. Shvatila sam da sam ispunjena osjećajima krivnje, straha, nepovjerenja i jako mi je bilo teško prihvatiti da je Bog moj Otac i da me bezuvjetno ljubi. Prepuštati se Božjoj ljubavi za mene tada je bilo ravno skoku u ponor. To je bilo jako bolno iskustvo. No, zahvaljujući Božjoj milosti, ustrajnosti i vjeri koju mi je dao, na ljudskoj i molitvenoj podršci voditelja, počela sam uviđati da prepuštanje Bogu nije nikakav skok u nepoznato, nego skok u Očinski zagrljaj, ondje gdje nam je oduvijek mjesto. I dalje padam, ali ustajem i idem dalje, sve više svjesna da i kada ga ne osjećam, da je Gospodin tu.
„Što na kraju mogu reći o Školi molitve i našim voditeljima?“
Što na kraju mogu reći o Školi molitve i našim voditeljima? Možda još samo to da su u mom životu, a i u životima drugih „školaraca“, poseban i dragocjen dar, koji treba čuvati i na kojem trebamo biti zahvalni.
Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)
Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
