Foto: Shutterstock

Zavist mnogim ljudima uzrokuje velike muke. Podrazumijeva patnju zbog tuđih uspjeha, nemogućnost da se bude sretan sa svojim dobrim osobinama ili uspjesima, i nemogućnosti doživljavanja vlastitog uspjeha kao neke vrste osobnog neuspjeha. Zavist nas izjeda i čini nas nesretnima.

Ovaj je negativan osjećaj uzrokovan dvjema težnjama: težnjom prema nečemu što se ne može imati i stalnim uspoređivanjem s drugima. Ona implicira nisko samopouzdanje i nesigurnost.

Ta narcisoidna i autoreferencijalna perspektiva kojoj se mnogi u današnjem postmodernističkom svijetu priklanjaju, zajedno s „idealima“ koje nameće konzumerističko društvo, idealima koji su prečesto nedostižni većini ljudi, plodno je tlo za razvitak takvih osjećaja. Neki ljudi pate zbog broja pratitelja na društvenim mrežama njihovih kolega, ili pozitivnih komentara i komplimenata koje njihovi prijatelji dobivaju od drugih. Zavist vodi prema nedostatku empatije. Zavidna se osoba ne zna staviti u tuđe cipele, niti biti sretna zbog drugih i njihovih zdravih odnosa.

Kako pobijediti zavist

Dvije su stvari potrebne da bismo pobijedili zavist. Prvo, trebamo ojačati svoje samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Trebamo razumjeti da je naša vrijednost u onome što jesmo, a ne u onome što imamo, i da to koliko nas drugi cijene nije pouzdan znak naše vrline ili dobrote.

To zahtjeva da osobni napredak prosuđujemo u odnosu na sebe, a ne na druge. Prihvaćati, voljeti i biti sretan zato što sam to što jesam, oslobađa me potrebe da se uspoređujem s drugima.

Također, trebamo povećati svoje suosjećanje prema dugima premještajući pažnju sa sebe na druge. Trebamo naučiti diviti se drugima i cijeniti njihov uspjeh, iskreno slaveći s njima. Divljenje drugoj osoba zahtijeva od nas da počnemo uvažavati druge kako bismo zahvalni mogli uživati u svemu dobrome. Najsretniji su oni ljudi koji znaju kako biti zahvalan i sretan sa svime što je dobro, bez obzira na koga se odnosi.

Stvaranjem navike da drugima iskreno iskazujemo divljenje i zahvalnost za njihova dobra, ne samo da otvara naše oči i povećava našu mogućnost divljenja drugima nego i mijenja naša srca čineći nas manje sebičnima i sretnijima.

Divljenje nas ne čini inferiornijima, nego nas treba motivirati da želimo znati više, poboljšati se i učiti od drugih. Od djetinjstva se divimo onima koji nas inspiriraju da budemo bolji ljudi, koji nas dotiču da učimo više i širimo svoje vidike.

Divljenje ljudskim kvalitetama i vrlinama drugih izvor je motivacije za izgradnju života u kojem možemo neprestano rasti i stalno se popravljati. Da bismo rasli kao ljudi, važno je da provodimo vrijeme s ljudima koji nas inspiriraju i koji nam prenose radost življenja, te svoju potrebu pomaganja drugima.

Dakle, budite zahvalni, divite se svemu dobru koje primate i vi i drugi, i bit ćete sretni, a ne zavidni.

Izvor: Aleteia

Prevela Ana Marija Lončar