Foto: Shutterstock

Jednoga dana u svetište u Misliboru došao je gdin Leszek Podolecki, koji se već godinama bavi zatvorenicima. Za vrijeme njegova posjeta sestrama, došli su na ideju da se u Mislibor vrati sa svojim štićenicima. Na kraju krajeva, tko bi trebao, ako ne sestre faustinke, živjeti po riječima koje je Faustina čula od Isusa: Što je veći grešnik, to ima veće pravo na moje milosrđe.

Joj, strašno smo se bojale kada su zatvorenici prvi puta došli k nama – priznala je sestra Bogna. Naglo nas je obuzeo strah i sumnje…

– Joj, strašno smo se bojale kada su zatvorenici prvi puta došli k nama – priznala je sestra Bogna. Naglo nas je obuzeo strah i sumnje. Bojazan da će noću izaći iz soba, napiti se i pokrasti nas, napasti i Bog zna što. Pozatvarale smo se u svoje sobe. A ispalo je da su se i oni nas bojali, bojali su se da ćemo ih prisiliti na molitve, na ispovijed, da ćemo ih htjeti obratiti…

– A vi to niste činile?

– Možda kasnije, ali najprije smo ih jednostavno dobro ugostile – presjekla je sestra Gaudia. Spremile smo im odličan obrok i pokazale da se ne osjećamo boljima od njih. Za njih je to bio šok jer im cijelo vrijeme svi govore da su lošiji i gori od ostalih. Uostalom, oni sami u to vjeruju. Jedan od njih u alkoholiziranom je stanju ubio svoju ženu i priznao mi da nikada neće povjerovati da Bog i njega baš takvoga može voljeti. Rekla sam mu da Bog voli i ubojice. I zagrlila sam ga. Vidite, nevjerojatno je, kada oni dođu k nama, uopće se ne osjećam kao redovnica, već kao njihova prava sestra. Sjećam se kad sam išla s njima u policijsku postaju da su ih policajci gledali s visoka. A bio je to baš odličan izlet. Hodala sam gradom na čelu kolone tetoviranih muškaraca.

Jordana je nalijepila veliki papir koji je podijelila na dvije strane. Na jednoj je strani nacrtala crveno srce iza rešetaka, a na drugoj bez rešetki. I upitala ih: Dečki, što za vas znači riječ sloboda?

– Kada su se zatvorenici kod nas počeli osjećati kao kod kuće, htjeli su sudjelovati u Filipovu tečaju, odnosno tečaju nove evangelizacije. Počeli smo sa seminarom o Božjoj ljubavi. Najteže je bilo objasniti im spasenje. Što spasenje znači za njih? Kako im o tome govoriti da bi doprlo do njih? Jordana je nalijepila veliki papir koji je podijelila na dvije strane. Na jednoj je strani nacrtala crveno srce iza rešetaka, a na drugoj bez rešetki. I upitala ih: Dečki, što za vas znači riječ sloboda?

– Bože dragi, kakve smo samo odgovore dobile. Da je to dom, da tamo psi drukčije laju, cvijeće drukčije cvate, slobodno šetanje ulicom, a da ih nitko ne gleda kao zatvorenike.

– Jer sve se može preživjeti… ali samoću… Čovjek čezne jer i mi imamo srce…

– Bilo je to nevjerojatno. Sve to što su govorili, preslikale smo na ropstvo grijeha i spasenje. Savršeno su razumjeli da mogu biti slobodni u Kristu. Tko zna, možda smo mi imale više koristi od toga… zasigurno smo bolje shvatile što je to grijeh. Ta strašna samoća. Izolacija od ljubavi.

Iz knjige „Čamac s rupama. Priče o Milosrđu“ Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.