Razno

IMAM RAK, ALI ON NEMA MENE

Zastrašujuća dijagnoza Patologija ovog tumora nije bila poželjna. Iako je bio poprilično malen, proširio se izvan mišićja i na limfne čvorove. Iako metastaza nije bilo i nije se očekivalo daljnje širenje, liječnik je rekao ako preživi dvije godine, preživjet će još toliko. Tada je imala jasan cilj pred sobom…

Foto: Shutterstock

 

Da mi je barem to bio rekao odmah na početku! Ali dobra vijest je dobra vijest i nisam mogla čekati da ju podijelim s Michaelom i sinovima. Nazvala sam ga i zatekla ga veoma mrzovoljna, dok mu se je pokvario auto na cesti i čekao je mehaničara. Zauvijek ću pamtiti kako je njegov glas iz mrzovoljna prešao u bezbrižan dok sam mu rekla da su svi nalazi dobri. Rak je svakako na vrhu naših prioriteta.

Nadala sam se da ću biti otpuštena za vikend, ali rekli su mi da moram ostati u bolnici sve do utorka. Potom ću ići na kontrolu k onkologu u četvrtak i onda ćemo dogovoriti moje daljnje liječenje.

Da su mi odrezali nogu, ne bih se sramila, a zašto bih se onda sramila zbog grudi?

Bilo mi je rečeno da se nedjeljom služi misa u bolnici za pacijente, osoblje i prijatelje, pa sam i ja odlučila pridružiti se. To je bio moj prvi odlazak s odjela, s „jednim kotačem na vagonu“. Nisam bila pretjerano samopouzdana. Moji posjetitelji nisu se osvrtali na moj izmijenjen izgled. Doduše, bio je jedan čovjek koji je buljio u moje grudi. Zapravo mi je to bilo zanimljivo. Činio se je hipnotiziran. I tako sam otišla na misu. Spustila sam se u prizemlje i planirala stati otraga i uživati u liturgiji. No izazov se je pokazao ipak malo većim. Kad sam ušla, prepoznala me je redovnica koja je uređivala oltar. Poznavala me je sa sveučilišta. Došla me je pozdraviti i uslijed razgovora me upitala bih li htjela čitati na misi. Malo sam oklijevala, a onda sam pristala. Mislila sam: „Zašto ne?“ Da su mi odrezali nogu, ne bih se sramila, a zašto bih se onda sramila zbog grudi? A javno nastupanje dio je mojeg posla, pa bih se tako na neki način vratila u kolotečinu. Sve je ispalo veoma dobro i pozitivno za mene i osjećala sam se kao da nešto postižem.

Bio je to dugačak ožiljak, od sredine prsa pa sve do pazuha

Prije nego što sam otišla kući, vidjela sam svoju ranu. Bio je to dugačak ožiljak, od sredine prsa pa sve do pazuha. Neki šavovi trebali su sami ispasti, a neke sam trebala izvaditi. Važno je da nije izgledalo groteskno, samo ravno. Ostala sam bez prsnih mišića i većine limfnih žlijezda. Rekli su mi da moram vježbati da bi mi limfa strujala te da ojačam rame i ruku. Činila sam to gotovo pobožno. Ali nisu mi rekli ništa o limfedemu. Kasnije sam srela jednu osobu koja ga je imala. Ruka joj je natekla i boljela ju te je morala nositi zavoj nekoliko mjeseci. Još i danas posebno pazim na svoju desnu ruku. Nosim vrtne rukavice i još jedne preko njih da bih ju zaštitila od ozljede i moguće infekcije. I trudim se potaknuti protjecanje limfe na tom dijelu tijela. Neposredno nakon operacije morala sam drenirati ranu nekoliko puta. Stvarno sam čula kako šišti tekućina poput vrele vode. Taj se proces zove aspiracija i nimalo ne boli, iako jest pomalo odbojan svakomu tko mrzi igle.

Tumor je bio manji od 2 cm, što je bilo dobro, ali se je proširio izvan mišićja, što nije bilo dobro, te je jedanaest limfnih čvorova bilo zahvaćeno, što je definitivno bilo loše…

Prije onkologa posjetila sam kirurga i on mi je objasnio cijelu patologiju mojeg raka i objasnio mi u kojoj je fazi. Bilo mi ga je teško pratiti. Tumor je bio manji od 2 cm, što je bilo dobro, ali se je proširio izvan mišićja, što nije bilo dobro, te je jedanaest limfnih čvorova bilo zahvaćeno, što je definitivno bilo loše. Nalazi su bili takvi da sam klasificirana između stadija dva i stadija tri. Sveukupno su četiri stadija, pa mi nije bilo svejedno, ali bila sam zahvalna što nisu pronađene metastaze, dakle nije se očekivalo daljnje širenje. Natjerala sam svojeg kirurga da mi da nekakvu prognozu i rekao mi je da, ako preživim dvije godine, onda mogu i pet, a ako preživim pet, postoje veliki izgledi da preživim i deset. Ako preživim deset godina i sve bude u redu, onda to znači da sam izliječena. Imala sam jasan cilj pred sobom. Ako treba, čekat ću i deset godina da ozdravim i mislila sam da to mogu izdržati.

 

 

Iz knjige „Imam rak, ali on nema mene” autorice Kate Dooher.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 63 umjesto 70 kuna možete nabaviti ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.

Prijavite se na newsletter i prvi saznajte za naše nove naslove, pogodnosti i popuste!

Kako biste newsletter primali e-mailom – prijavite se ovdje. Za primanje newslettera na WhatsAppu prijavite se ovdje.

Najčitanije

Na vrh