Duhovnost

NEUSLIŠANE MOLITVE - JESI LI U GRIJEHU?

‘Zašto žarke molitve te žene nisu uslišane? U tihoj osobnoj molitvi primila sam samo riječ – brak’ Jedna gospođa iz Splita molila je puno za sina bez rezultata. U telefonskom razgovoru nabrojila mi je toliko molitava koje moli da sam je upitala kako to svaki dan stigne? Puno molitve bez ikakvih rezultata tako dugo, činilo mi se nepovezano...

Neuslišana molitva - jesi li u grijehu?

Foto: Pixabay

 

Svi želimo da nam molitve budu uslišane, uz neopraštanje, tu su grijeh i nevjera kao zapreke da se to dogodi. Ako je moj duh bolestan, to nazivamo grijehom.

Primjer: Jedna gospođa iz Splita molila je puno za sina bez rezultata. U telefonskom razgovoru nabrojila mi je toliko molitava koje moli da sam je upitala kako to svaki dan stigne? Budući da bi to značilo da ništa drugo i ne radi. Međutim, njezin sin se i dalje drogira i ne želi ići u zajednicu gdje bi mogao primiti pomoć.

U tihoj osobnoj molitvi tražila sam svjetlo odozgo. Primila sam samo riječ – brak

Puno molitve bez ikakvih rezultata tako dugo, činilo mi se nepovezano. U tihoj osobnoj molitvi tražila sam svjetlo odozgo. Primila sam samo riječ – brak. Tad sam je upitala je li ona u crkvenom braku? Ustvrdila sam da je samo u civilnom braku iz nemara, jer nema nikakve zapreke.

Dragi Bog ljubi i njih dvoje, ne samo njezinog sina i želi sve spasiti

Tad sam shvatila zašto joj molitve nisu uslišane. Dragi Bog ljubi i njih dvoje, ne samo njezinog sina i želi sve spasiti. Droga je samo poziv na obraćenje i zato sam joj savjetovala, jer se vole i kršćani su, da se odmah vjenčaju, a tek onda mole za sina.

Najbolji način pokajanja – ispovijed

Ne moramo nikom reći kad sagriješimo, ali smo duhovno bolesni. Griješimo li i gajimo osjećaje mržnje, vrlo je vjerojatno da ćemo uskoro postati bolesni i na ostalim područjima. Za nas kršćane najbolji način pokajanja jest kroz sakrament ispovijedi.
Moramo se pokajati, ne samo zato što smo povrijedili Boga nego što smo povrijedili ljude, osudili ih, ogovarali, klevetali, što smo ih ranili i nismo im pomogli i ljubili ih. Radi se o pokajanju, ne samo u odnosu na Boga nego i u odnosu na ljude.
Svaki grijeh ima i društvenu dimenziju te nije isključivo osoban. Njim direktno ili indirektno ranjavamo Crkvu, ona postaje manje sveta i navlačimo gnjev Božji na svijet.
Ne da bi se Bog ljutio, nego on ne može spriječiti da posljedice naših grijeha utječu na nas, jer smo slobodna bića. To je ujedno razlog zbog kojeg ne možemo sami promijeniti drugoga.

Ulomak je iz knjige „Lijek ranjenom čovjeku našega vremena”, autorice s. Biserke Jagunić. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh