Foto: Shutterstock

Zašto danas vidimo tako malo konkretnih misnih plodova, odnosno vremenitih i duhovnih dobara? Za to postoji više razloga, a glavni razlog Crkva vidi u neadekvatnoj pripremi za misno slavlje.

Mnogi laici, ali i svećenici, iskreno priznaju kako ne vjeruju niti se nadaju da će po sudjelovanju u Misi primiti neko konkretno uslišanje

Jedan od najčešćih razloga zbog kojih u pripremu za Svetu Misu ne želimo uložiti dovoljno truda i vremena je nerazumijevanje procesa zadobivanja vjere srca. Mnogi laici, ali i svećenici, iskreno priznaju kako ne vjeruju niti se nadaju da će po sudjelovanju u Misi primiti neko konkretno uslišanje. Vjerojatno im nitko nije prenio svoja iskustva, nitko ih nije ‘zarazio’ vjerom.

Vjerujem da možemo razlikovati vjeru razuma i vjeru srca. Uzmimo samo jedan primjer. Malo tko od nas u razumu ne vjeruje, odnosno svojevoljno odbacuje biblijsku istinu da je Bog naš otac koji nas je stvorio iz ljubavi i koji se želi brinuti za nas u svemu. Međutim, jednako tako malo tko od nas u tu istinu vjeruje u svom srcu. Ili, bolje rečeno, malo tko ima živo iskustvo te Očeve ljubavi. Rijetki su oni vjernici koji u svojim potrebama prilaze Bogu kao ljubljenom ocu s istinskim povjerenjem i pouzdanjem da će biti uslišani, rijetki su oni koji doista uživaju prebivati u Očevoj prisutnosti.

Mnogi svećenici nisu nikad ni pokušali Svetu Misu prikazati za teškog bolesnika po obrascu Mise za bolesnike, ili Misu za umirućeg po obrascu Mise za umirućeg, samo zato što se ne nadaju da će Bog stvarno učiniti nešto konkretno

Pripremajući se za pisanje ove knjige, pročitao sam prilično velik broj tekstova (knjiga i članaka) o misnoj žrtvi. Pritom sam primijetio da se gotovo svi autori pozivaju na 53. poglavlje Knjige proroka Izaije, koje govori o Isusovoj otkupiteljskoj žrtvi, o Izaijinu čovjeku boli. No iako Izaija, nabrajajući što je sve Isus učinio za nas (redci 4-6), započinje i završava s bolestima, te spominje boli, grijehe i opačine, autori se uglavnom bave samo grijesima. Jednako tako, spominju i Pashu, no ne kažu da je plod Pashe bilo i ozdravljenje svih bolesnih Židova. Te se je noći, prema biblijskom izvještaju, dogodilo najmasovnije ozdravljenje ljudi u povijesti čovječanstva (Ps 105,37).

Mnogi svećenici nisu nikad ni pokušali Svetu Misu prikazati za teškog bolesnika po obrascu Mise za bolesnike, ili Misu za umirućeg po obrascu Mise za umirućeg, samo zato što se ne nadaju da će Bog stvarno učiniti nešto konkretno. Kad bi se nadali, itekako bi to činili. Oni će se izgovarati time da svaka Sveta Misa ima svrhu otkupljenja, da Bog može učiniti sve i po svakoj drugoj Misi. Tu su donekle u pravu. Bog nam se po svakoj Misi daje u potpunosti. Ako vjerujemo u srcu, Bog će jednako učiniti i po Svetoj Misi koja se ne prikazuje po posebnom obrascu. Poseban nam je obrazac dân samo zato da bismo lakše povjerovali, da bismo se lakše otvorili, da bismo lakše oraspoložili srce za predanje, da bismo lakše primili milost otkupljenja. Zbog toga Mise koje se služe po posebnom obrascu imaju itekakva smisla.

Ako barem u razumu prihvaćamo da slaveći misna otajstva, stvarno sudjelujemo u Isusovu otkupljenju, to je već dovoljan razlog da misnu nakanu prikažemo s iščekivanjem. (…)

Iz knjige „Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu“ (III., prošireno izdanje) autora Josipa Lončara u kojoj možete detaljno čitati kako se kvalitetno pripremiti za Misu. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Treće izdanje prošireno je dodatnim pripremama te dolazi u novom ruhu – džepnih je dimenzija i privlačnoga dizajna.

Knjigu možete kupiti ovdje.