Duhovnost

KAKO DUH MIJENJA NAŠE ŽIVOTE

Zašto je važno moliti za izlijevanje Duha? Ovo kao kršćani trebamo znati „Većina običnih vjernika i dalje nije svjesna svoje potrebe da prime snagu Duha Svetoga da bi mogli rasti kao kršćani. Evo dva važna razloga zašto moramo moliti za izlijevanje Duha…“

Zašto je važno moliti za izlijevanje Duha Ovo kao kršćani trebamo znati

Foto: Shutterstock


 

Nakon mnogo stoljeća neki pojedinci i skupine kršćana ponovo su otkrili tu duhovnu snagu, i to u prošlom stoljeću. To se uglavnom odnosi na pentekostne crkve, karizmatske skupine u velikim tradicionalnim crkvama te na pojedinačne evanđeoske karizmatike. Te su skupine i crkvene zajednice doživjele snagu Duha Svetoga u nevjerojatnom razmjeru.[1] Ali većina običnih vjernika i dalje nije svjesna svoje potrebe da prime snagu Duha Svetoga da bi mogli rasti kao kršćani. Evo dva važna razloga zašto moramo moliti za izlijevanje Duha:

1) Krštenje u Duhu potrebno nam je zbog našega osobnog rasta, da postanemo novo stvorenje o kojem govori sv. Pavao. Pavao nedvosmisleno kaže da se to ne može postići poštovanjem zakona: „Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje.“ (Gal 6, 15) On govori o tome kako nas Duh Sveti preobražava po plodovima Duha: „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Gal 5, 22 – 23).

Većina našeg propovijedanja odnosi se na „bavljenje grijehom“[2], ali koliko puta čujemo da moramo moliti za vlastitu preobrazbu, što se može postići jedino po snazi Duha Svetoga, a ne po svojim silama? Bez te skrivene snage ne možemo ispuniti Isusovu najveću zapovijed – da ljubimo kao što je on ljubio, prije svega svoje neprijatelje.

Ti posebni darovi služe za pomaganje drugima. S druge strane, da bismo duhovno rasli, potrebno nam je…

2) Također trebamo snagu da bismo mogli pomoći drugim ljudima. Ta snaga i pomazanje dolaze po karizmatskim darovima koje spominje Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima 12, 4 – 1. Ti darovi uključuju karizme poput ozdravljanja, prorokovanja, razlikovanja duhova i tumačenja jezika. Svi su ti darovi dani za pomoć drugima. To je najviše vidljivo po tome što osoba koja ih primi može biti, ali i ne mora biti sveta. Što se tiče prorokovanja i istjerivanja zlih duhova, Isus nas upozorava da će oni koji su primili te darove biti osuđeni na Posljednjem sudu:

Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’“ (Mt 7, 22 – 23)

Ti posebni darovi služe za pomaganje drugima. S druge strane, da bismo duhovno rasli, potrebno nam je služiti se darovima Duha Svetoga, jer će nam to pomoći da budemo sličniji Kristu. Imam iskustvo da mnogi ljudi traže od mene da molim da prime karizmatske darove, govoreći mi: „Molim vas, molite za mene da primim dar ozdravljanja:“ Malo njih traži plodove Duha i kaže mi, na primjer: „Ne mogu voljeti ljude. Možete li moliti za mene da dobijem dar ljubavi za druge?“ Jer za sve to trebamo snagu Božjeg Duha.

„Samo Božja snaga može liječiti bolesne i oslobađati ljude od zla“

Kao što je Isus propovijedao, tako i naše propovijedanje mora proglasiti da je Sotonino kraljevstvo razoreno. To se ne može dogoditi po našim silama. Samo Božja snaga može liječiti bolesne i oslobađati ljude od zla koje ih pritišće na svim razinama:

  • Udaljeni smo od Boga i trebamo Duha da nam pomogne ostvariti intiman odnos s Bogom.
  • Opterećeni smo grijehom i trebamo oproštenje.
  • Neki od nas posjednuti su i opsjednuti zlim duhovima i trebaju oslobođenje.
  • Bolesni smo u tijelu i trebamo tjelesno ozdravljanje.
  • Budući da smo u neznanju i lutamo izgubljeni, potrebno nam je vodstvo Duha Svetoga.
  • Emocionalno smo ranjeni i trebamo unutarnje ozdravljenje osjećaja.
  • Naš je volja slaba, a da bismo bili poput Isusa, trebamo plodove Duha Svetoga, kao što su ljubav, radost i mir.

Ako ne dođe do liječenja i oslobođenja u nama (obično po molitvi), ne možemo stvarno naviještati da je kraljevstvo Božje među nama i da je Sotonino kraljevstvo srušeno. Bez Božje snage u nama ne može nastati novo stvorenje i možemo govoriti samo o apstrakcijama. Možemo samo propovijedati zakon.

[1] Više o toj temi u Harvey Cox: Fire from Heaven: The Rise of Pentecos­tal Spirituality and the Reshaping of Religion in the Twenty-First Century (Reading, Massachusetts, 1995.); i Philip Jenkins: The Next Christendom: The Coming of Global Christianity (New York, 2002.).

[2] Dallas Willard tvrdi da se većina propovijedi danas odnosi samo na “bavljenje grijehom”, a ne govori ništa o novom čovjeku o kojem je govorio Isus. Vidi drugo poglavlje u The Divine Conspiracy (New York, 1998.).

Ulomak iz knjige „Umalo ugašena milost“ autora dr. Francisa MacNutta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh