Svjedočanstva

MOJ SIN IMA DOWNOV SINDROM

Zašto trebamo biti oprezni kad se radujemo uspjehu osoba s Downovim sindromom Ljudi s Downovim sindromom ne moraju imati diplome ili obilaziti svijet da bi bili vrijedni našeg divljenja…

Zašto trebamo biti oprezni kad se radujemo uspjehu osoba s Downovim sindromom

Budući da sam majka djeteta s Downovim sindromom, priče o odraslima s Downom koji su spasili ljude od utapanja ili završili fakultete ili učinili neka druga čudesa bude mi nadu za budućnost mog sina. Ali ove priče u meni bude i sumnju. Premda su priče o glumcima i modelima prekrasne i nadahnjujuće, iz njih vreba i iskušenje.

Svakako nije pogrešno veseliti se uspjesima tih mladih ili odraslih ljudi, zapravo to trebamo činiti što više, jer nam svijet govori da osobe s Downom ne zaslužuju živjeti. Ali, kad se veselimo uspjesima tih ljudi, moramo se sjetiti da ih ne cijenimo zbog njihovih uspjeha, već zbog njih samih.

Ljudi s Downovim sindromom ne moraju imati diplome ili obilaziti svijet da bi bili vrijedni našeg divljenja, jednako kao što ni ljudi koji nemaju Downov sindrom ne moraju postati vrhunski pjevači ili kuhari da bi bili voljeni.

Bog voli svu svoju djecu

Trebamo biti voljeni jer nas je stvorio Bog koji je čista ljubav. Sve nas, bez obzira na naše gene. Priče o uspjesima osoba s Downom potrebne su jer nadahnjuju i podsjećaju svijet da nitko nije odbačen. Oni su dio Božjeg šaputanja: „Lijepi su, oni su moja djeca. Ljubite ih i bit ćete iznenađeni radošću koja će vas obgrliti”.

Želim da moj sin uspije jer to želim za svu svoju djecu. Želim da Paul živi neovisnim životom u onoj mjeri u kojoj će to biti moguće, da odabere svoje zanimanje, svoj dom i prijatelje. Taj cilj imam za svako svoje dijete.

Ali ako Paul nikad ne dođe u novine zato što je, kao dijete s Downovim sindromom, učinio nešto herojsko ili ostvario nešto veliko, i to je u redu.

Mi roditelji djece s 21 kromosomom uživamo u njihovim uspjesima, pa makar to bile najjednostavnije stvari. Moj suprug i ja bili smo iznenađeni kad je naš sin jednog jutra ustao prije nas i pripremio nam doručak.

Čudo života je otkriti koliku radost druga osoba, svaka druga osoba, može donijeti u naše srce. Ta radost ne dolazi od onoga što čovjek čini, nego od onoga tko je ta osoba nama.

„Isus ne gleda na veličinu naših djela, čak ni na poteškoće, već na ljubav s kojom ih radimo”, kazala je sveta Mala Terezija.

Gledajući svog sina, svakog dana pomislim: „Sve što činimo, moramo činiti iz ljubavi. Sve što trebamo činiti je voljeti. Mi smo ljubav.”

Autorica: Sherry Antonetti, Aleteia

Prevela: Vedrana Prka

Najčitanije

Na vrh