Duhovnost

ZAŠTO SE KRISTOVI BOJE BITI DRUGAČIJI

Pater Marko Glogović o ‘svetim skandalima’ ili kako je Svetac do kraja tajio svoju svetost „Skandalozno je kada roditelji u ova 'teška vremena' rađaju četvrto dijete, kad se svećenik usudi prekoriti polu-golotinju u crkvi ili kada neki mladi odluče živjeti u čistoći do braka. Postoje i 'sveti skandali'…“

Pater Marko Glogović o 'svetim skandalima' ili kako je Svetac do kraja tajio svoju svetost

„Skandalozno“ je riječ koja se danas često čuje u medijima, koji je uglavnom tumače kako im se u danom trenutku svidi. Naravno, u većini slučajeva nije skandalozno kada se netko predozira tabletama („bila je pod velikim pritiskom“) ili kada se netko rastaje šesti put („nijedna ga nije u potpunosti voljela“) ili kada se netko hvali koliko je popio gajbi piva („dečki se dobro zabavljaju“) i slično. Nasuprot tome, skandalozno je kada roditelji u ova „teška vremena“ rađaju četvrto dijete, kad se svećenik usudi prekoriti polu-golotinju u crkvi ili kada neki mladi odluče živjeti u čistoći do braka. Postoje i „sveti skandali“, eto sad mi prvo na pamet pada sveti Brat Albert, poljski svetac, koji je na samrti od svoje duhovne djece, okupljene oko njegova kreveta, tražio da mu donesu – cigaru. Dio će se religiozne populacije snebivati nad neshvatljivim krimenom ovog („vjerojatno pogreškom“) kanoniziranog „oca siromaha“, kako ga zovu, ali će dio koji malo više kuži zaključiti, kako je Svetac do kraja tajio svoju svetost i provocirao one koji su ga uzdizali do zvijezda i još mu na samrti pisali laudacije i litanije.


‘Skandalozno’ ponašanje mladog redovnika

Sjećam se i skandaloznog ponašanja jednog mladog nadobudnog redovnika pavlina u Mostaru 2009., kada je isti, u zanosu nakon održanog polu-karizmatskog seminara u najvećoj, franjevačkoj crkvi, pred gotovo tisuću vjernika rekao: „Vratit ću se u Mostar. Znate li zašto? Jer: Lijepi li su mostarski dućani…“  I zapjevao prvu kiticu ovog poznatog sevdaha. Ajme, ajme, avaj, avaj, jao, jao, sevdalinka za propovjedaonicom franjevačke, džanum aman, crkve u Mostaru… Pa ipak, sasvim spontani je performans prepoznat kao srdačna šala i simpatična poruka, te je nagrađena gromoglasnim pljeskom, za što imam tvrdi dokaz na tvrdom disku. Zlobnici će reći, dobro je taj proš’o, mogli su mu makar gume izbušit’.

„Naši su biskupi malo preozbiljni…“

Ja dodajem, taj se nije dovezao autom, već autobusom, he he. Henri Neuwen, nizozemski svećenik, teolog, plodni pisac, o kojemu je naša voljena Kršćanska Sadašnjost izdala super zanimljivu biografiju, između ostalog je izjavio: „Naši su biskupi malo preozbiljni. Trebali bi više plesati“. Ispričavam se, ali citiram velikog Neuwena. I on je (višestruko) skandalozan; otkrit ćete zašto ako do kraja pročitate životopis. Naime, imao je jake homo-sklonosti, s kojima se borio cijeli život. Apsolutno ga ne osuđujemo, apsolutno podržavamo njegovu borbu. Ipak, u knjizi se jasno opravdava homoseksualizam, što je isto skandalozno, ali ne bih sad podrobno o tome. No, konačno da reknem što mi je od početka bilo na srcu: uistinu skandalozne izjave dao je upravo naš Spasitelj, Gospodin Isus Krist, slava Njegovu Imenu. Joj što Ga volim! Kad malo bolje prošećemo evanđeljima, otkrivamo da su Gospodinove riječi ponekad prava bomba! Eto, npr., ovo: „Poreznici i bludnice pretekoše vas u Kraljevstvo Božje!“ (Mt 21, 31) Ili ovo: „I svatko prodire u Kraljevstvo silom“ (Lk 16, 16) Dakle, nema mlakima Kraljevstva, treba navaljivati silovito na vrata vječnosti. Ili ono: „Ne će svatko koji mi govori ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u Kraljevstvo nebesko…“ (Mt 7, 21)

„Da živi danas, dragi Isus ne bi silazio s naslovnica tiska, odnosno s ekrana…“

Gospodin skandalozno proklinje neplodnu smokvu, izraelskog kralja naziva „lisicom“, najbližem apostolu Petru govori: „Odlazi od mene, sotono“, Judi pere noge i dopušta mu poljubac, zagovara i brani ženu uhvaćenu u preljubu, u sinagogi kori vjernike, izgoni đavle, tuče trgovce bičem, kaže da je došao baciti oganj i donijeti mač (a ne mir), te sablažnjava riječima: „Bolje je staviti mlinski kamen oko vrata i baciti se u more nego oskvrnuti najmanjeg u vjeri“ kao i: „Idite od mene prokleti, u oganj vječni, makar i govorili ‘Gospodine, Gospodine’ kad ništa ne činite…“ Da živi danas, dragi Isus ne bi silazio s naslovnica tiska, odnosno s ekrana. Ali, o da, On živi i danas i, više nego ikada, mi Njegovi pozvani smo slijediti evanđeoske „skandale“ i po njima živjeti! Tužimo se da su zavladala vremena straha i tjeskobe. Kažem amen, ali zar nije tako bilo vazda?

„Nažalost, Gospod nije Crkvu zamislio kao wellness centar…“

Zašto se Kristovi boje biti drugačiji? Zašto ne smijemo zlo nazvati zlom, nepravdu nepravdom, bolest bolešću? I u svemu tome iskazati ljubav upravo bolesnima, nepravednima i zlima, kako je Učitelj činio? Meni bi najlakše bilo svake nedjelje propovijedati ovako: „Bog je Ljubav. Trebamo ljubiti. Moramo se promijeniti. Budimo tolerantni. Ne dirajmo, pa nas neće dirati. Smješkajmo se svima, svi su potrebni našeg osmijeha. Okrenimo sve na zabavu. Ako smo u svijetu i od svijeta, svijet nas neće mrziti pa ćemo svi biti sretni i zadovoljni“. Nažalost, Gospod nije Crkvu zamislio kao wellness centar. Ni kao Društvo mrtvih pjesnika. Ni kao tjedno jednosatno tradicionalno okupljanje turobnih anonimaca koji će kasnije dva sata provesti u kafiću glasno se diveći baroknim štukaturama crkve u kojoj su malo prije sjedili i razmišljali o tome je li njihov velečasni mislio ozbiljno kad je branio papino „kondomi ništa ne rješavaju, potreban je odgoj za spolnost“.

„Iako sam imao jedva 2 iz latinskog, na kraju pišem…“

Bože, daj nam snage da izazivamo skandale na koje nas tisućama godina pozivaš. Hraniti gladne kad smo i sami gladni, boriti se do kraja za život nerođene djece pa i kad nas proglase morbidnima, teroristima, ludima i nazadnima, usuditi se živjeti vjeru pa i kada nas to košta posla i probitka… Isus je imao samo dvanaest apostola, i završio je na križu. Pobjeda ne dolazi od brojčanih stanja, i pobjeda nije ono što svijet pod tim podrazumijeva. Majka Terezija je rekla da ako ljubimo, moramo biti pomalo ludi. Sveti Pavao još prije: mudrost križa u očima ljudi je ludost. A dodao je još nešto ultra-skandalozno napisavši da „ondje gdje se razlio grijeh, još se obilnije razlijeva Božja milost“. Iako sam imao jedva 2 iz latinskog, na kraju pišem: Sapienti sat. Bit će skandala, ako nastavim.

Ulomak iz knjige patera Marka Glogovića Samo za stotu ovcu. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Samo za stotu ovcu“

Ovom knjigom jednostavno želim poručiti čitateljima da nas Bog ljubi, da nam želi sreću, da nas traži i da nema grijeha koji ne bi mogao ili ne bi htio oprostiti! Posebno su Mu na srcu upravo maleni i razočarani, ranjeni, nesretni. Oni koji misle da će ih ovaj svijet zadovoljiti, a nakon što prođu sito i rešeto mode, strasti, ovisnosti, idolopoklonstva, zabave i osvete, padaju u svojoj bespomoćnosti i stradavaju u svojoj naivnosti…

Autor

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh