Foto: Shutterstock

Većina je ljudi sklona analiziranju kako ih drugi procjenjuju, ali i samoprocjeni. Da bismo funkcionirali u okruženju u kojem se krećemo, neophodno je vladati objema vrstama procjena. Ipak, nije dobro odlaziti u krajnost, jer onda postajemo ili previše samokritični ili pretjerano kritiziramo druge.

Korijeni takvog ponašanja najčešće sežu u vrijeme odrastanja, ako su roditelji i okolina bili previše kritični i oštri

Osobe koje su previše samokritične ujedno su jako osjetljive na tuđe kritike ‘na njihov račun’. Kritike drugih samo im potvrđuju njihovo pogrešno mišljenje da nisu dovoljno dobri i da su manje vrijedni. Tim je osobama veoma važno tuđe mišljenje i preosjetljivi su na negativne reakcije drugih, a često ih vide i ondje gdje ih nema.

Korijeni takvog ponašanja najčešće sežu u vrijeme odrastanja, ako su roditelji i okolina bili previše kritični i oštri, a njihov se trud ili ono što su dobro uradili nije pohvaljivalo, već se kudilo ili je ostalo neprimijećeno. Da bi se nadišlo osjećaj stida, depresivnosti, socijalne anksioznosti i manje vrijednosti kojima su samokritične osobe pretjerano sklone, potrebno je znati nekoliko činjenica.

Ljudi su različiti i imaju različite navike, načine funkcioniranja, vrijednosti, želje, interese –  prema tomu, nije moguće svidjeti se svima, iako biste to možda željeli. Ako se malo zamislite i pitate se sviđaju li se vama svi ljudi koje susrećete, odgovor bi sigurno bio negativan. Prema tomu, ako netko ima negativno mišljenje o vama, to nije ‘smak svijeta’; on, za početak, na to ima pravo, a drugo – to ne mora ništa govoriti o vama.

Konstruktivna se kritika, prije svega, odnosi na neko naše ponašanje, a ne na nas kao osobu

To što je netko procijenio da ste, primjerice, nesposobni obaviti neki posao, to vas ne čini manje vrijednim. Možda nešto niste dobro obavili, ali on ne vrijedi više od vas ako umije nešto što vi ne umijete. Potrebno je prihvatiti sebe takvima kakvi jeste, sa svim manama i vrlinama, jer sva su ljudska bića takva i svi smo mi jednako vrijedni, bez obzira na to što znamo ili ne znamo.

Veoma je teško prihvatiti nečiju kritiku; često o tomu razmišljamo kao o nekakvom napadu na našu osobnost. Ipak, kritika može biti i dobronamjerna. Ako nas kritizira netko tko nam je blizak i za koga znamo da nam želi dobro, ili ako vidimo da nas osoba često i hvali, a ne samo kritizira, možda bismo mogli razmisliti o tomu da tu kritiku iskoristimo. Konstruktivna se kritika, prije svega, odnosi na neko naše ponašanje, a ne na nas kao osobu.

Ako nam neko kaže da je potrebno malo se bolje skoncentrirati na neki posao da bi ga bolje obavili, onda nam daje sugestiju kako možemo poboljšati svoj rad. Primjećujete koliko je to različito i dragocjeno u odnosu na ono kada nam neko govori da smo ‘nesposobni’, što uvijek ima konotaciju da je to nešto što je trajno vezano za nas – nešto što ne možemo promijeniti.

Ljudi koji su skloni stalno komentirati tuđe ponašanje ili se smijati na tuđi, a nikako na ‘svoj račun’, često su duboko nezadovoljni sobom i to nezadovoljstvo žele izbaciti tako što će unesrećiti druge. Takve su osobe emotivno prazne i krhkog identiteta, imaju problem sa empatijom i prihvaćanjem drugih, ali i sebe samih. Ipak, njihove ‘omiljene žrtve’ osobe su koje su sklone pretjeranoj samokritici; za takve je osobe važno da shvate da nije problem uvijek u njima, i da trebaju objektivno sagledati što je njihova odgovornost, a što nije.

Potrebno je bezuvjetno prihvaćati sebe takvima kakvi jesmo

Tuđe mišljenje nešto je što je promjenjiva kategorija – može biti i pozitivno i negativno. Ali, tuđe mišljenje nije mjerilo čovjekove vrijednosti. Potrebno je bezuvjetno prihvaćati sebe takvima kakvi jesmo i objektivno procjenjivati  možemo li nešto promijeniti;  je li problem u nama ili u drugima, te što iz svega toga možemo iskoristiti kao najbolje za sebe.

Autorica: Sanja Marjanović (Duhovnost.net)