Foto: Shutterstock

Božji plan

Osim što nemamo povjerenja u evanđelje, među nama postoji i tragična nevjera u Kristov život koji prebiva u drugim vjernicima. Nasmrt se bojimo da će sve upropastiti, bilo zato što su nesposobni ili zbog moralnoga ili duhovnoga pada. Stoga im ne dopuštamo da služe. Što se tiče nesposobnosti, istina je da vjernici katkad nešto upropaste. No takva vrsta neuspjeha ne događa se samo laicima, što mi takozvani profesionalci dobro znamo. Ipak, pogriješili oni ili ne, moramo ljudima dopustiti da služe jer je to Božji plan.

Vjerujem da se Sveti Duh brine da greške koji vjernici čine u dobroj namjeri da mu služe ne budu fatalne za njegovo kraljevstvo ili za druge ljude. Možemo mu vjerovati

Ako nekome dam službu i oni pogriješe, možemo zajedno ispraviti stvari. To je u redu. Svi možemo pogriješiti. Jedini ljudi koji nikada ne griješe su oni koji nikada ništa ne rade. Prije smo imali mnogo takvih ljudi u Crkvi. Oni nisu dio Crkve kao sile.

Bog je dovoljno velik da čak i naše promašaje preokrene u nešto pozitivno. Vjerujem da se Sveti Duh brine da greške koji vjernici čine u dobroj namjeri da mu služe ne budu fatalne za njegovo kraljevstvo ili za druge ljude. Možemo mu vjerovati.

Neki pastori ne dopuštaju da ljudi služe jer smatraju da se tako kvari izvrsnost crkvenoga programa. Nitko drugi ne zna dobro obaviti posao pa ga moraju obavljati pastor i drugi školovani profesionalci. Činjenica je da nitko ne želi loše obaviti posao. Moramo pomoći ljudima da svoje zadatke dobro obavljaju. Ali tvrditi da ih se ničemu ne može naučiti – da nitko osim nas ne može dobro obaviti posao – očito je problem ega.

Ako izgrađujemo ljude, moramo im dopustiti da uče kroz rad. Ne možemo stalno skakati i otimati im štap iz ruku da ne bi izgubili ribu ili, još gore, uopće im ne dopuštati da pecaju

Jedan je pastor bio takav perfekcionist da je njegova kći primijetila: „Čak i njegove zabave moraju imati četiri točke i zaključak.“ Sve se svodi na našu osnovnu svrhu. Jesmo li tu da bismo stvarali besprijekorne grafikone i profesionalne izvedbe? Ili smo posvećeni izgrađivanju ljudi koji mogu služiti za Krista i koji to stvarno i čine?

Ako izgrađujemo ljude, moramo im dopustiti da uče kroz rad. Ne možemo stalno skakati i otimati im štap iz ruku da ne bi izgubili ribu ili, još gore, uopće im ne dopuštati da pecaju. Ne možemo ljude zaštititi od mogućih neprijatnosti ili neuspjeha jer im to govori da im ne vjerujemo i smatramo da su nesposobni. A takav utisak vrlo brzo postaje i njihovo mišljenje o vlastitim sposobnostima da učinkovito služe izvan zidova crkve.

Mjera našeg uspjeha kao Crkve nije nužno izražena brojem ljudi koje imamo, već onime što se s njima događa, bilo njih mnogo ili malo.

Iz knjige „Ljubav, prihvaćanje i opraštanje“ autorâ Jerryja Cooka i Stanleyja C. Baldwina.

Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti po sniženoj cijeni od 64 kune (redovna cijena iznosi 80 kuna) ovdje.