Foto: Betlehem (Shutterstock)

U našem varšavskom samostanu, u najtamnijem kutu stubišta, gdje nema prozora, stoji skulptura svetog Josipa i uvijek kada sam prolazio pored nje, dotaknuo sam rukom njegova stopala moleći za vodstvo. Prirodno i duhovno očinstvo puno je tame, ali postoji netko tko je prije nas iskusio i zna put do Egipta, isto kao i do Svete Zemlje. Uvijek ga možemo iskreno moliti da nam pomogne prijeći kroz nju. U Psalmu 119 pažnju nam privlači stih: „Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon.“ Zašto se čovjek samo noću prisjeća Božjeg imena, a ne tijekom dana? Zašto u osami, u trenutku kada se čini da su me svi zaboravili, zašto u depresiji, bolesti, patnji, u beznadnom satu? Ne zato što Bog uživa u stvaranju nelagode, nego zato što u zavodljivom uspjehu podcjenjujem Božje očinstvo i jedva primjetno postajem siroče. Što je bolje: muka koja približava očinsku bliskost ili usamljenost uzrokovana zadovoljstvima?

Pokolj betlehemske dječice

Anđeo je stoga noću probudio Josipa i on je Majku i Sina vodio prvo u Egipat, a zatim u zemlju Izraela. Znamo na kakav je brutalan način Herod ubio svoju ženu Mariam, nakon čega je naredio zaklati dvoje djece iz straha da ne bi poželjeli osvetiti majčinu smrt. Pet dana prije vlastite smrti naredio je ubiti još jedno svoje dijete. Pred kraj svojega života iz svih je zakutaka doveo istaknute i značajne ljude koje je zatvorio u Hipodromu. Nadalje, pozvavši do sebe sestru Salomu i njezina muža Aleksasa, naredio im je da u trenutku njegove smrti ubiju sve te zatvorenike kako bi cijelom Judejom zavladala tuga. Na sreću ta naredba nije izvršena. Neki povjesničari sumnjaju u to da je došlo do pokolja u Betlehemu, pošto povijest o takvom događaju šuti. Ali u ono vrijeme djeca se uopće nisu brojala, stoga je ubijanje nekoliko desetaka dojenčadi moglo proći nezamijećeno povjesničarima tog vremena. Danas se abortusom također uništavaju mnoga bića, ali u Europi je prihvaćeno sveopće mišljenje da je majčin plod samo „nakupina stanica“.

„Herodi su danas oni koji žele smrt kršćanstvu“

Začuđujuće putovanje Isusove Majke i Josipa podsjeća na neobičnu Božju taktiku prema svim Heorodima svijeta. Herodi su danas oni koji žele smrt kršćanstvu. Svake se godine na internetu objavljuje Herod godine. Mirjam je bila poslušna Bogu koji je preko anđela Josipu pokazao gdje treba putovati i pomrsila je plan vladajućeg ubojice. Herod nije ubio Isusa, ali je ubio djecu u Betlehemu, čak i vlastitu. Razmišljajući o tekstu koji o tome govori, pomislio sam da će 2017. godine biti točno 100 godina od ukazanja u Fatimi. Pitam se koja je njihova poveznica s islamskim imigrantima koji preplavljuju herodsku Europu? Zasigurno su ljudi koji vladaju Europom, isto kao Herod Palestinom prije dvije tisuće godine, željeli takvu kulturnu integraciju na našem kontinentu, koja bi zauvijek uništila njene kršćanske korijene. Na Veliki Četvrtak 2013. godine, papa Franjo oprao je i poljubio noge dvanaestorici mladih kriminalaca, uključujući mladog muslimana. Muslimani smatraju da je to Alahov znak koji predstavlja završni trijumf islama nad kršćanstvom. Herodi Europe se raduju što će napokon nestati sve religije i što će moći manipulirati ljudima kako im se bude svidjelo. Ipak, ni jedni ni drugi nisu uzeli u obzir da se ukazanje Nepogrešive Djevice 1917. godine u Fatimi može ponoviti, ali sada može uzrokovati obraćenje milijuna europskih muslimana na kršćanstvo. I što će onda napraviti Herodi Europe?

Iz nove knjige „Oganj“ autora p. Augustyna Pelanowskog, koja izlazi uskoro!