Foto: Shutterstock
Zašto neki ljudi žive tuđe probleme, stalno o njima govore? Jer nemaju vlastiti identitet, nemaju svoj život. Takva se osoba prema svemu odnosi opsesivno, sa strahom i nemirom – pokušava svoju unutrašnju prazninu ispuniti ljudima, bavljenjem nečim drugim, kontroliranjem drugih, svom silom prigušiti misao da se neće snaći s obitelji, u zajednici, da nije dorasla, da neće ovladati svime. Jer uistinu ne izlazi na kraj sa sobom. U međuvremenu praznina i usamljenost ostaju u njoj neispunjene Isusom.
Užasava ih svaki put kad ih se ne cijeni dovoljno ili kad se ne slaže s njihovim mišljenjem…
To su osobe koje žive ovisno i podčinjeno, a koje su i same ovisne. One zloupotrebljavaju riječi: moraš, trebaš, ne možeš, nije dopušteno. Imaju krajnje ukočen, napet i formalan odnos prema drugima i prema samima sebi. Užasava ih svaki put kad ih se ne cijeni dovoljno ili kad se ne slaže s njihovim mišljenjem. Žele da ih se smatra nepogrešivima, dok njihovu unutrašnjost razdiru nesigurnosti.
Boje se bliskosti, da ne bi izišlo u javnost da ju trebaju više nego ostali…
Najmanje, čak slučajno, mimoilaženje smatraju podcjenjivanjem njih samih, narcisoidni su, ambiciozni, boje se bliskosti, da ne bi izišlo u javnost da ju trebaju više nego ostali. Imaju poremećaje sna i jedenja, proganjani su opsesivnim poremećajima, imaju ispade bijesa ili ljutnje, ili se pak prave ravnodušni i spokojni. Njima upravlja prisila na rad ili se u potpunosti ravnodušno odnose prema nekim pothvatima. Mogu imati u sebi prisilu kupovanja nepotrebnih predmeta, mogu lako postati ovisni o alkoholu ili o drugim kemijskim supstancama, imaju potrebu nadzirati druge ili se izoliraju i zatvaraju u sebe, hvale se previše, odnosno prisiljavaju na oduševljenje sobom i svojim odlukama. Oni su također najčešće ovisni o samozadovoljavanju.
Kada nemamo iskustvo Isusove ljubavi, upadamo u privremene oblike, npr. u iskušenje nadomještavanja ljubavi vladanjem, kontroliranjem, ovladavanjem nad svime
Uzrok tomu je nedostatak ljubavi i pokušaj nadoknađivanja toga narcizmom. Kako znamo iz grčkih mitova, Narcis je odbacio svaku ljubav, nikad si nije dopustio da se u ikoga zaljubi, ali umirao je od žeđi za ljubavlju, stalno gledajući samog sebe u odrazu vode. Na mjestu gdje je umro, izrastao je cvijet koji je nazvan njegovim imenom. Svaka ljudska ljubav krajnje je neispunjavajuća. Jedino je Božja ljubav beskonačno ispunjavajuća i samo iz nje može proizići ljubav prema drugima i vjera u ljubav drugih. U takvoj ljubavi nema straha, nema suzdržavanja, nema izolacije. Kada nemamo iskustvo Isusove ljubavi, odnosno ljubavi Duha Svetoga, upadamo u privremene oblike – naprimjer, u iskušenje nadomještavanja ljubavi vladanjem, kontroliranjem, ovladavanjem nad svime. Samo Božja ljubav umije oživljavati i biti autentičnim izvorom smisla našeg života i daje nam snagu, da bismo izdržali tuđe i vlastite slabosti, daje snagu vjeri nad činjenicama i nadi čak i u beznadnim okolnostima. (…)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
