Foto: Shutterstock
Postoje situacije u kojima nam silno treba Božja blizina, no kao da ne možemo ući kroz vrata koja vode do njegova milosrdnog srca. Zašto? Možda zato jer nismo dolično obučeni!? Nismo dostojni!? Ili još bolje, nismo dostojno obučeni!?
Isus je na sebe uzeo naše boli, naše bolesti, naše slabosti, grijehe i opačine; naše strahove, tjeskobe, depresije; svojim nas je ranama iscijelio. Kad u molitvi žudimo za time da dođemo pod njegov križ i zamolimo ga da nas otkupi, u nama se oslobađa sila koja nam to ne dozvoljava. To nije sila grijeha, jer su i grijesi ono što mu predajemo na križu. Samo pokajanje ne otvara vrata njegove prisutnosti. Mnogo puta smo se iskreno kajali, a ipak nismo ušli u mir njegove prisutnosti.
Psalmist nam daje odgovor: „Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama!“ Nezahvalnost je nedostojna odjeća za njegovu gozbu. Koliko smo samo dobra dosada primili!? Počevši od sama života, za koji se tako silno borimo da ga ne izgubimo. Ako smo navikli u svemu Bogu zahvaljivati, ako je zahvalnost izraženi dio naše osobnosti, nećemo nikada imati problema s dolaženjem u Božju prisutnost.
Kad redovito zahvaljujemo, polako ali sigurno postajemo svjesni Božje dobrote i tu dobrotu upisujemo u srce. Zahvalni vjernici bez muke ulaze u Božju prisutnost. Molitva iskreno zahvalnih jest uživanje božje prisutnosti, vrijeme koje provodimo s dobrim Bogom.
Zahvalnost čuva srce od žudnje, od neumjerenih želja, od svih vrsta požuda.
Kupimo lijepu bilježnicu i počnimo od ove godine svaki dan prije spavanja zapisivati po jednu iskrenu zahvalu Bogu. To će biti molitva koja će itekako promijeniti naše srce i naš osobni odnos s Bogom. I očekujmo velika protivljenja! Može nam se dogoditi da konačno spoznamo da postoji netko tko itekako ne želi da nam se dogodi zahvalnost.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
