Duhovnost

NI JEDNA TVOJA BOL NIJE BILA UZALUD

Zašto je ‘zašto’ pogrešno pitanje kada si suočen s boli Od nas se ne traži da razumijemo

Zašto je 'zašto' pogrešno pitanje kada si suočen s boli

Foto: Pixabay

 

Imam prijatelja čija se priča može čitati samo u Joninu svjetlu, nema drugoga logičnog objašnjenja. Njegova je supruga umrla od raka i ostavila ga je samoga s četvero male djece. Bol koja para srce njemu i djeci.

(…)

Ne proklinje Boga, nikada. Ne pita se: zašto baš ja?

Kao da to nije dovoljno, Enricov stariji sin imao je problema s alkoholom, a najmlađoj kćeri su dijagnosticirane poteškoće u učenju. Naposljetku, on je, možda uslijed velike iscrpljenosti od toga da sve mora sam napraviti, navukao na sebe neugodnu i kroničnu bolest. Čini se kao izmišljena priča, no nije, promijenila sam samo pokoji detalj. Meni je najnevjerojatnije vidjeti kako Enrico ostaje u svojoj priči. Ne proklinje Boga, nikada. Ne pita se: zašto baš ja?

(…)

Enrico nije od onih koji sami traže kušnje, nije od onih osoba koje uvijek petljaju s novcem ili ženama ili koji imaju lošu narav i svađaju se s kolegama na kojemu god poslu da se nađu. Na vrhu jezika su mi imena barem dvadesetak osoba koje bi umjesto njega „zaslužile“ njegove nevolje (očito nisam Bog, u protivnome bih napravila puno promjena u svijetu kao: salamu za mršavljenje, podove koji se sami peru i, svakako najvažniju od svih, eliminirala bih san, tako bih uspjela uhvatiti korak s agendom: završila bih hospitalizirana u psihijatrijskoj klinici, ali bila bih ukorak s agendom).

U utakmici koja nam je dodijeljena možemo samo odgovarati na hitce koji nam stižu: ne određujemo igru, još manje pravila

Tako da stvarno ne znam zašto i shvatila sam da je „zašto?“ pogrešno pitanje kada si suočen s boli. Zašto ja, zašto on, zašto ne onaj maloumnik koji stvarno zaslužuje koju nevolju? To su pitanja koja ne treba postavljati, ni sada, ni na ovoj zemlji. Jednoga dana će nam sve biti jasno, ali vjerujem da tada to više neće biti toliko važno.
Od nas se ne traži da razumijemo. U utakmici koja nam je dodijeljena možemo samo odgovarati na hitce koji nam stižu: ne određujemo igru, još manje pravila. Možemo samo dati sve od sebe, tamo gdje jesmo, s hitcem koji dolazi do nas. I sa sigurnošću da je hitac koji stiže onaj pravi za nas.

Kako me spašavaš kroz ovo bolno iskustvo?

Dakle, da rezimiramo, shvatila sam ove dvije stvari: prvo, nositi onoga tko trpi; drugo, ne tražiti objašnjenje zla. Tu je i treća stvar: ne smije se pitati zašto, ali može se pitati kako. Kako me spašavaš kroz ovo bolno iskustvo? To je pitanje koje se može postaviti. Štoviše, to je središnje pitanje našega života.


Iz knjige „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ autorice Costanze Miriano. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh