Foto: Pixabay

Znaš li što Biblija kaže tko je savršen čovjek? Onaj tko je uspio zauzdati svoj jezik. “Ako tko ne griješi u govoru, savršen je čovjek.” (Jakovljeva poslanica 3,2)

Naše riječi odzvanjaju u nečijoj duši dugo nakon što smo ih izgovorili

Zašto je važno da ne griješimo u govoru? Zato što naše riječi imaju stvaralačku moć, a ta moć može graditi ili rušiti. Svojim riječima mi ili dajemo život ili ubijamo. Naše riječi odzvanjaju u nečijoj duši dugo nakon što smo ih izgovorili. Često se zapiknu u našoj podsvijesti i oblikuju nas za dobro ili za zlo.

Mi nikad ne znamo koje naše riječi će ostati nekome u pamćenju. Najbanalniji primjer kojeg se jasno sjećam je još iz osnovne škole kad mi je jedan dečko iz razreda rekao da imam „krive noge” i ja sam mu povjerovala.
Ja ne razumijem zašto su se baš te riječi nastanile u mojoj podsvijesti, ali znam da zato nisam voljela nositi suknje i haljine veliki dio svoje mladosti. Ovo je još i bezazlen primjer te moći koje imaju riječi. Mnoge od nas doživjele su puno razorniji utjecaj nečijih riječi u svojim životima. I povjerovale smo da smo glupe, ružne, bez vrijednosti, da nas nitko ne voli i još mnoge druge laži koje i danas donose svoje groke plodove u našim životima.

U tom svijetu riječi nitko od nas nije nevin. Svima su nam „pobjegle” riječi zbog kojih smo požalili. I jednom kad ih izgovorimo ne možemo ih vratiti natrag. Poput paste za zube, kad je jednom istisnemo van, ne možemo je pokupiti natrag u tubu. Izgovorene riječi se ne mogu izbrisati. I Gibonni pjeva o tome:

„Koliko krivih riči pobigne kroz zube
a ko će ih stić
ka i perje bačeno u vjetar
ne moš pokupit, a učim se kupit.”

Kako se možemo učiti „kupiti” te svoje izgovorene riječi? Tako što ćemo priznati da smo ih izgovorili bez razmišljanja, u ljutnji, brzopleto i zatražit ćemo oproštenje. To je jedino što možemo i trebamo učiniti. Bez obzira što je reći oprosti ponekad teže nego umrijeti. I o tome je Gibonni već pjevao.
Evo nekoliko meni najdražih biblijskih stihova o moći naših riječi:

Život i smrt u vlasti su jezika.
Oni koji vole govoriti, snosit će odgovarajuće posljedice. (Izreke 18,21)

Riječi nekih ljudi ranjavaju poput mača,
a riječi mudrih iscjeljuju. (Izreke 12,18)

Obilje riječi ne biva bez grijeha,
a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. (Izreke 10,19)

Razmisli, čijih se riječi sjećaš? Čije su ti riječi donosile život i izgrađivale? A čije su donosile smrt i rušile? Kome trebaš biti zahvalna, a kome trebaš oprostiti?
Ako su ti neke donijele smrt, možeš li ih otpustiti i zamijeniti ih riječima istine koje će iscijeliti i izgraditi? Sjećaš li se možda svojih takvih riječi upućenih nekome? Možeš li zamoliti tu osobu da ti oprosti?

Raširiti krila – program životnih vještina za žene; Book.hr