Foto: Alena Ozerova, Shutterstock

„Rat protiv nerođene djece uzrok je svih drugih ratova“, rekla je Majka Terezija.

Takav nerazuman način obrane očevidne zablude i laži znak je svojevrsne nemoći i bijesa: usprkos tomu što imaju sve moguće medije, ogromne iznose novca, svoje političare, sve pogodnosti, svu zaštitu svoje ideologije, podršku »velikih« izvana i iznutra… A ipak ne uspijevaju zarobiti i lišiti savjesti i razuma još uvijek velik dio populacije! Još uvijek ima mladih koji čisto hodaju, zamislite! Još uvijek ima ljudi koji ni za što na svijetu ne bi otišli na »čišćenje djeteta«! Usprkos svim izravnim i prikrivenim tutnjavama gromoglasnih napadača! Kler se opire, još imamo duhovnih zvanja! Kako je to moguće, uza svu tu silovitu i silnu mašineriju koja neprestano, danonoćno radi protiv Krista, križa, Crkve, vjere, domovine, života? Zato se grčevito trude ukinuti vjeronauk, maksimalno ocrniti svećenike, prijete svim mogućim tužbama, institucijama, straše, viču, vrijeđaju, kleveću, podmeću, sramote; ponašaju se vulgarno i primitivno, hule: zato što ne ide sve onako kako su si zacrtali. Nemoćni su. »Ubijaju nas, a mi praštamo«, govore kršćani u Iraku.

Abortus jest nasilje, nasilno se prekida život živoga Homo sapiensa – koji nije tumor, ni biljka, ni životinja, nego je živo, ljudsko biće…

Iza sve te, ovijene u lažni humanizam, moći protiv pameti i čovjeka, krije se jedan kukavičluk, jer niti jedna jedina njihova argumentacija nema uporišta niti u medicini, niti u biologiji, niti u antropologiji, niti u racionalizmu, pa čak niti u ateizmu – a oni to dobro znaju! Dijete je dijete! Uvijek je dijete! Samo je dijete! U one koji odobravaju nasilje (abortus jest nasilje, nasilno se prekida život živoga Homo sapiensa – koji nije tumor, ni biljka, ni životinja, nego je živo, ljudsko biće) nad ženama i djecom (a kunu se svime da su apsolutno protiv svakog nasilja, naravno) ulazi »duh nasilja« i više se ne mogu suzdržati kad ih se lijepo pita da argumentiraju svoja stajališta. Proždiru kao piranje drugu stranu. Uistinu, vrlo kulturno i fino, vrlo demokratski. Kaže Petar: »Đavao kao ričući lav obilazi koga će proždrijeti: oduprite mu se čvrsti u vjeri…« Dakle, ričući lav. A Isus kaže, nasuprot tomu: »Dođite k meni… Jer ja sam tiha i ponizna srca.« Dakle tih i ponizan. Sad će reći: opet rimokatolički klerofaširanac i neogotička konzerva spominje nepostojećeg Vraga. OK. Slobodno zabranite Bibliju, a Papi javite da anulira kanonizaciju Majke Terezije. Radite što god hoćete, punite zatvore, nosite transparente sa klerofobnim natpisima i slikama genitalija, urinirajte po svetim slikama. Ja vam opraštam, ja molim za vas. Ja vas volim. Zato mi ne možete ništa. Volim vas više od sebe. Što god nam činili. Abortere, homoseksualce, militantne ženske skupine, komuniste. A još više od mene voli vas Gospodin; vjerovali vi ili ne, to je tako. Jer stvoreni ste iz ljubavi, za ljubav.

Moramo jako, jako moliti za zaslijepljene, ali moramo i slijepilo prepoznati kod sebe.

Kao svećenik, spreman sam danas (i još jučer) sve primiti i svima protumačiti »razlog naše nade«. Isus je blag, dobar, milosrdan. Moramo jako, jako moliti za zaslijepljene, ali moramo i slijepilo prepoznati kod sebe. Jedini nam je program: istinu govoriti, neprijatelje istine ljubiti i za njih moliti. Ako ja ne ljubim abortera, nemam nikakva prava biti član pokreta otpora, oprostite, pokreta za život. Bez obzira koliko moj protivnik i neprijatelj divljao, ja ga i dalje ljubim, ja ga ne osuđujem, ja mu praštam, u Isusovo ime. To je naša snaga i naše svjetlo, od kojeg tama medija i politike nema prolaza do mojeg srca.

Mogu osuditi samo sebe, jer sam nebrojeno puta udario i pljunuo svojeg Spasitelja. Gospodin želi spasiti za vječnost te duše! Ako u nama ne vide Krista, onda nismo kršćani, makar dvadeset puta bili kumovi u crkvi.

Mogu osuditi samo sebe, jer sam nebrojeno puta udario i pljunuo svojeg Spasitelja. Gospodin želi spasiti za vječnost te duše! Ako u nama ne vide Krista, onda nismo kršćani, makar dvadeset puta bili kumovi u crkvi. Kad su argumenti plitki i prozirni i »politički korektni«, i kad nas taj netko ne uspije prevariti lažima, iz psihologije nam je poznato da ludi i prijeti. Ne ljutite se, nije dobro za ten. A ja tražim samo ovo za nerođenu djecu: nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja. U čemu su oni krivi? Zato su naše bolnice i privatne ginekološke ambulante golgote današnjice, gdje se vrše pobačaji, gdje se razapinje Isus, ponovno. Ni kriv ni dužan.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.

Iz knjige „ Iznad Tebe zora sviće“ autorâ patera Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.