Foto: https://media.freebibleimages.org/

Uz evanđelje ove nedjelje: Mt 11,2-11

Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?

»„Učitelju triput sveti, mogu li Te pozdraviti?“ – pita jedan od trojice koji su upravo stigli i zaustavili se s poštovanjem iza Isusa… ovaj čovjek koji ga pozdravlja je Manahen.

Isus se okrene i s osmjehom reče: „Mir tebi, Manahene! Ti si Me se, dakle, sjetio?“

Oni su došli do toga da sumnjaju da si Ti Mesija. I to su priznali Ivanu… Ali, Ivan ih je prekorio nazvavši ih najprije psovačima…

„Uvijek, Učitelju. I namjeravao sam doći k Tebi u kuću Lazarovu ili u Maslinski vrt da budem s Tobom. Ali, prije Pashe bio je uhićen Krstitelj. Bio je uhvaćen izdajom i ja sam se bojao da u odsutnosti Herodovoj, koji je došao za Pashu u Jeruzalem, ne bi Herodijada naredila da se ubije Svetac. Nije htjela poći za Blagdane na Sion izgovarajući se da je bolesna. Bolesna, da … od mržnje i bludnosti… Ja sam ostao u Maherontu da nadzirem i… da zadržim zlobnu ženu koja bi bila kadra ubiti vlastitom rukom… A to ne čini, jer se boji izgubiti naklonost Herodovu, koji … od straha ili uvjerenja brani Ivana ograničujući se da ga drži kao uznika.

Sada je Herodijada pobjegla iz Maheronta zbog nesnosne vrućine i pošla u svoj vlastiti dvorac. I ja sam došao s ovim svojim prijateljima i učenicima Ivanovim. On ih je poslao da Te pitaju. I ja sam se pridružio njima.«

Narod, slušajući da je riječ o Herodu i shvaćajući tko je taj koji govori, stiska se znatiželjan oko Isusove skupine i one trojice.

„Što ste me htjeli pitati?“ – pita Isus nakon izmjeničnih pozdrava s dvojicom strogih osoba.

„Govori ti, Manahene, koji znaš sve i koji si veći prijatelj“ – reče jedan od dvojice.

Videći ih, napokon, da se još nisu uvjerili, uzeo je dvojicu od njih, ove i rekao: ‘Pođite k Njemu i recite u moje ime: ‘Jesi li Ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?’

„Evo, učitelju. Ti trebaš izdržati ako učenici zbog velike ljubavi upadaju u nepovjerenje prema Onomu za koga vjeruju da je suparnik ili onaj koji bi želio istisnuti njihova učitelja. Tako čine tvoji, tako i oni … Ivanovi. To je shvatljiva ljubomora koja pokazuje svu ljubav učenika prema svom učitelju. Ja … ja sam nepristran i ovi što su sa mnom mogu to reći, jer poznam Tebe i Ivana i ljubim vas s pravednošću, tako da, ma koliko Te ljubim zbog onoga što jesi, volio sam više učiniti žrtvu i ostati uz Ivana, jer častim i njega za ono što jest i sada posebno, jer je u većoj pogibelji od Tebe. I sada, zbog ove ljubavi, koju svojom mržnjom raspiruju farizeji, oni su došli do toga da sumnjaju da si Ti Mesija. I to su priznali Ivanu vjerujući da će mu učiniti veselje riječima: ‘Za nas si ti Mesija! Ne može nitko biti svetiji od tebe!’ Ali, Ivan ih je prekorio nazvavši ih najprije psovačima, a zatim, nakon ukora, s više blagosti, protumačio im je sve stvari koje Tebe ukazuju kao pravog Mesiju. Videći ih, napokon, da se još nisu uvjerili, uzeo je dvojicu od njih, ove i rekao: ‘Pođite k Njemu i recite u moje ime: ‘Jesi li Ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?’ Nije poslao učenike pastire, jer oni vjeruju i ne bi koristilo slati ih. Nego je odabrao između onih koji sumnjaju, da bi Ti se približili i da njihova riječ rasprši sumnje njima sličnih. Ja sam ih dopratio da Te mogu vidjeti. Rekao sam. Ti sada odagnaj njihove sumnje.“

Mi… mi… već godinama poznajemo Krstitelja i vidjeli smo da je on uvijek svet, pokornik, nadahnut. A Ti … mi Te poznajemo jedino po tuđim riječima. A Ti znaš kakav je govor ljudi …

„Ali, nemoj misliti da smo Ti mi neprijatelji, Učitelju! Riječi Manahenove mogle bi učiniti da tako misliš. Mi… mi… već godinama poznajemo Krstitelja i vidjeli smo da je on uvijek svet, pokornik, nadahnut. A Ti … mi Te poznajemo jedino po tuđim riječima. A Ti znaš kakav je govor ljudi … Stvara i razara glas i slavu u suprotnosti između onoga koji uzvisuje i onoga koji obara, tako kako biva s oblakom koji se oblikuje i nestaje od dvaju protivnih vjetrova.“

Pogledajte tko Me okružuje. Ovdje nema bogatih ni koji uživaju, nema ovdje ni osoba koje sablažnjavaju. Nego siromasi, bolesni, pošteni Izraelci koji žele upoznati Riječ Božju…

„Znam, znam. Čitam u vašim dušama, a i vaše oči čitaju istinu po onomu što vas okružuje, kao što su i vaše uši čule razgovor s udovicom. To bi bilo dosta da vas uvjeri. Ali, Ja vam kažem: Pogledajte tko Me okružuje. Ovdje nema bogatih ni koji uživaju, nema ovdje ni osoba koje sablažnjavaju. Nego siromasi, bolesni, pošteni Izraelci koji žele upoznati Riječ Božju. I ništa drugo. Ovaj, onaj, ova žena, pa zatim ona djevojčica i onaj starac došli su ovamo bolesni, a sada su zdravi. Pitajte ih i reći će vam koju su bolest imali i kako sam ih ozdravio i kako se sada osjećaju. Učinite, učinite to. Ja ću u međuvremenu razgovarati s Manahenom“. I Isus učini kretnju kao da će se povući.

„Ne, Učitelju! Mi ne sumnjamo u Tvoje riječi. Samo daj jedan odgovor da ga ponesemo Ivanu, da on vidi da smo bili ovdje i da na temelju toga može uvjeriti naše kolege.“

„Zidar sam i padne mi na lice vjedro puno živog vapna. Spali mi oči. Četiri sam godine bio u tami. Mesija mi je pomazao suhe oči svojom slinom i vratiše mi se svježije nego kad sam imao dvadeset…

„Idite i izvijestite Ivana ovo: ‘Gluhi čuju; ova je djevojčica bila gluha i nijema. Nijemi govore; onaj je čovjek bio nijem od rođenja. Slijepi gledaju. Čovječe, dođi ovamo. Reci ovima što ti je bilo“ – kaže Isus uzevši za ruku jednog ozdravljenog. Ovaj govori:

„Zidar sam i padne mi na lice vjedro puno živog vapna. Spali mi oči. Četiri sam godine bio u tami. Mesija mi je pomazao suhe oči svojom slinom i vratiše mi se svježije nego kad sam imao dvadeset godina. Bio On blagoslovljen!“

Isus prihvati: „A ozdravljenim slijepcima, gluhima, nijemima pridružuju se hromi koji se uspravljaju i sakati koji trče. Eno, tamo onog starca malo prije zgrčenog, a sada je uspravan kao palma u pustinji i hitar kao gazela. Ozdravljaju i od težih bolesti. Ti ženo, što si imala?“

Osjećam se jaka i sretna, dok sam jučer bila na umoru, donesena ovamo od milosrdnih ljudi i tako nesretna, jer su djeca uskoro imala ostati bez majke. Vječna hvala Spasitelju!“

„Neko zlo na dojkama radi previše mlijeka danog proždrljivim ustima. I s grudiju izjedalo mi je čitav život. Sada gledajte“, i rastvori haljinu pokazujući nepovrijeđene dojke, pa dodaje: „Sve je bilo jedna rana i to pokazuje košulja još natopljena od gnoja. Sada idem kući da obučem čistu haljinu. Osjećam se jaka i sretna, dok sam jučer bila na umoru, donesena ovamo od milosrdnih ljudi i tako nesretna, jer su djeca uskoro imala ostati bez majke. Vječna hvala Spasitelju!“

„Čujete li? I možete pitati upravitelja sinagoge ovoga grada o uskrsnuću njegove kćeri i vraćajući se prema Jerihonu prođite kroz Naim, pitajte za mladića uskrišenog u prisutnosti čitavoga grada dok su ga nosili u grob. Tako možete izvijestiti da mrtvi uskršavaju. Da su mnogi gubavci ozdravili možete to saznati u mnogim mjestima izraelskim, ali ako hoćete poći u Sikaminon, potražite ih među učenicima i naći ćete ih mnoge. Recite, dakle, Ivanu da su i gubavci očišćeni. I recite, jer to vidite, da se siromasima naviješta Dobra (Radosna) Vijest. I blažen onaj koji se ne sablazni o Mene. Recite to Ivanu. I recite mu da ga Ja blagoslivljam sa svom svojom ljubavlju.“

„Hvala, Učitelju. Blagoslovi i nas prije polaska.“

„Vi ne možete otputovati u ove vruće sate. Ostanite stoga kao moji gosti do večeri. Živjet ćete kroz jedan dan život ovog Učitelja koji nije Ivan, ali koga Ivan ljubi, jer zna tko je. Dođite u kuću. Unutra je svježe i okrijepit ću vas. Zbogom, moji slušatelji. Mir bio s vama“ – i otpustivši mnoštvo, uđe u kuću s tri gosta…

Bit će zadovoljan, Ivan! Ne samo da si poslao iscrpan odgovor nego i zadržavši ih, mogao si ih poučiti i pokazati im čudo.

Koliko su razgovarali u one vruće sate ne znam. Ovo što vidim sada jest priprava odlaska dvojice učenika za Jerihon. Izgleda da Manahen ostaje, jer njegov konj nije doveden s dva jaka magarca pred otvor dvorišnog zida. Dvojica poslana od Ivana, poslije mnogih naklona Učitelju i Manahenu, penju se na sedlo i još se okreću da gledaju i pozdravljaju, sve dok ih jedan ugao ulice ne sakrije pogledu.

Mnogi su se iz Kafarnauma skupili da gledaju ovaj odlazak, jer je vijest o dolasku učenika Ivanovih i Isusov odgovor njima kružio gradom, a vjerujem i drugim obližnjim mjestima.

Vidim osobe iz Betsaide i Korozaima, koji su se predstavili poslanima od Ivana pitajući za njega i govoreći da ga pozdrave, možda su bivši učenici Krstitelja, kako su sada ostale u razgovoru s onima iz Kafarnauma, komentirajući. Isus, a uz Njega Manahen, htjede se vratiti u kuću razgovarajući. Ali, narod Ga okruži sve unaokolo, znatiželjan da promatra brata Herodova po mlijeku i njegovo vladanje puno poštovanja prema Isusu, a i narod željan govoriti s Učiteljem. Tu je i Jair, upravitelj sinagoge. Ali, po milosti Božjoj, nema tu farizeja. I baš Jair govori: „Bit će zadovoljan, Ivan! Ne samo da si poslao iscrpan odgovor nego i zadržavši ih, mogao si ih poučiti i pokazati im čudo.“

„I ne maleno, doista!“ – reče neki čovjek.

‘Ja se ne sjećam što je smrt. Ali, se sjećam da me je neki anđeo pozvao vodeći me kroz neku svjetlost uvijek sve življu, a na kraju koje je bio Isus. I kako sam Ga vidjela onda svojim duhom koji se vraćao u mene, ne vidim Ga tako čak ni sada. Vi i ja sada vidimo Čovjeka. Ali je moj duh vidio Boga koji je sakriven u Čovjeku.’

„Ja sam baš namjerno doveo svoju kćer danas da bi je vidjeli. Nikad nije bila tako dobro, a i za nju je velika radost doći k Učitelju. Čuli ste, eh? Onaj njezin odgovor? ‘Ja se ne sjećam što je smrt. Ali, se sjećam da me je neki anđeo pozvao vodeći me kroz neku svjetlost uvijek sve življu, a na kraju koje je bio Isus. I kako sam Ga vidjela onda svojim duhom koji se vraćao u mene, ne vidim Ga tako čak ni sada. Vi i ja sada vidimo Čovjeka. Ali je moj duh vidio Boga koji je sakriven u Čovjeku.’ I tako je postala bolja odonda! Bila je uvijek dobra. Ali, sada je pravi anđeo. Ah! Što se mene tiče, neka kažu svi što hoće, samo si Ti svet!“

„Ali i Ivan je isto svet“ – kaže netko iz Betsaide.

„Da. Ali je on odviše strog.“

„Nije više prema drugima, nego što je prema sebi.“

„Ali, ne čini čudesa, a govori se da posti da bi bio kao neki vrač.“

„A, ipak, je svet“ – prepirka se među mnoštvom širi.

Isus podigne ruku i pruži je s običajnom gestom kad traži tišinu i pažnju, jer hoće govoriti. Odmah je nastao muk.

On je jedan veliki od Kraljevstva Božjega. Tamo će se pokazati u svoj svojoj veličini. Mnogi se žale što je on bio i jest strog, tako da izgleda oštar. Uistinu, vam govorim da je on radio kao div da pripravi putove Gospodinu. A tko tako radi, nema vremena da se gubi u mekušnostima

Isus reče: „Ivan je svet i velik. Ne gledajte njegov način kako čini ni odsutnost čudesa. Ali, vam, uistinu, kažem: On je jedan veliki od Kraljevstva Božjega. Tamo će se pokazati u svoj svojoj veličini. Mnogi se žale što je on bio i jest strog, tako da izgleda oštar. Uistinu, vam govorim da je on radio kao div da pripravi putove Gospodinu. A tko tako radi, nema vremena da se gubi u mekušnostima. Nije li on, dok je bio duž Jordana, govorio riječi Izaijine u kojima su on i Mesija prorečeni: ‘Svaka dolina neka se ispuni, svaka uzvisina neka se slegne i krivi putovi neka budu ravni, a hrapavi da postanu glatki, a to zato da se priprave putovi Gospodinu i Kralju?’

Što ste izišli vidjeti u pustinji? Zar trstiku koju vjetar u raznim pravcima njiše? Ili što ste pošli vidjeti? Čovjeka obučena u meke haljine? Ali, takvi stanuju u kraljevskim dvorovima

Ali, uistinu, on je učinio više od čitavog Izraela da mi pripravi put! A tko mora snizivati brda i ispunjati doline i ravnati putove i ublaživati mučne strmine ne može nego raditi oštro. Jer, on je bio Preteča i samo nekoliko mjeseci je išao preda Mnom, a sve je trebalo biti učinjeno prije nego se Sunce uzdigne visoko nad danom Otkupljenja. To je ovo vrijeme i Sunce uzlazi da zasja nad Sionom, a odatle nad čitavim svijetom. Ivan je pripravio put kako je trebao. Što ste izišli vidjeti u pustinji? Zar trstiku koju vjetar u raznim pravcima njiše? Ili što ste pošli vidjeti? Čovjeka obučena u meke haljine? Ali, takvi stanuju u kraljevskim dvorovima, odjeveni mekušastim haljinama i služeni od tisuću sluga i dvorjanika, a i oni sami ulizice jednog jadnog čovjeka. Ovdje je jedan od tih. Upitajte ga osjeća li odvratnost prema životu na Dvoru i divljenje prema samotnoj i hrapavoj litici na koju se uzalud obaraju gromovi i tuče, a ludi vjetrovi nasrću da ga iščupaju, dok ona ostaje čvrsta s ushitom svih svojih dijelova prema nebu, s oštricom koja propovijeda radost visine, toliko je uspravna, oštra poput plamena koji se diže. Takav je Ivan. Tako ga gleda Manahen, jer je shvatio istinu života i smrti i gleda veličinu tamo gdje je, iako je sakrita pod oporim izgledom. A vi, što ste vidjeli u Ivanu kada ste ga pošli vidjeti? Proroka? Sveca? Ja vam kažem: ‘On je više od proroka. On je veći od mnogih svetaca, veći od svetaca, zato što je o njemu pisano: ‘Evo, Ja vam šaljem anđela svoga da pripravi put tvoj pred Tobom.’ Anđeo.

Između rođenih od žene nije nikad ustao veći od Ivana Krstitelja’. A ipak najmanji u Kraljevstvu Nebeskom bit će veći od njega – čovjeka. Jer, je svatko u Kraljevstvu Nebeskom dijete Božje, a ne dijete žene. Težite, dakle, da svi postanete građani Kraljevstva

Promotrite. Vi znate da su anđeli čisti duhovi stvoreni od Boga na njegovu duhovnu sličnost, stavljeni kao spoj između čovjeka: koji je savršenstvo vidljivog i materijalnog stvorenja i Boga: koji je Savršenstvo Neba i Zemlje, Stvoritelj duhovnog i životinjskog kraljevstva. I u najsvetijem čovjeku uvijek je tu tijelo i krv, da postavi ponor između njega i Boga. A ponor postaje još dublji po grijehu koji otežava i pritišće i ono što je duhovno u čovjeku. Evo, onda je Bog stvorio anđele, stvorenja koja dotiču vrhunce ljestava stvorenoga, kao što im minerali označuju bazu; minerali, prah od kojeg se sastoji zemlja, anorganske materije uopće. Čista ogledala Misli Božje, plamenovi voljni djelovati iz ljubavi, spremni shvatiti, brzi izvršiti, slobodne volje kao mi, ali potpuno svete volje koja ne zna za pobune i podražaje grijeha. To su anđeli klanjatelji Božji, njegovi poslanici kod ljudi, naši zaštitnici, koji nam daju Svjetlost, koja njih obasjava i Vatru koju oni skupljaju klanjajući se. Proročka riječ Ivana naziva ‘anđelom’. A Ja vam kažem: Između rođenih od žene nije nikad ustao veći od Ivana Krstitelja’. A ipak najmanji u Kraljevstvu Nebeskom bit će veći od njega – čovjeka. Jer, je svatko u Kraljevstvu Nebeskom dijete Božje, a ne dijete žene. Težite, dakle, da svi postanete građani Kraljevstva. Što to vi pitate jedan drugoga?“

Od Krstitelja, pa unaprijed, Kraljevstvo Nebesko pripada onima koji ga budu znali osvojiti silom koja se protivi Zlu i doista, siloviti ga osvajaju… Sada govori Riječ Božja i ne skriva ni jedno slovce od onoga što treba znati za ovo osvajanje

„Govorili smo: Hoće li Ivan biti u Kraljevstvu? I kako će tamo biti?“

»On je po svome duhu već u Kraljevstvu, a tamo će biti poslije smrti kao jedno od najsjajnijih sunaca vječnoga Jeruzalema. A to po milosti koja je bez napuklina u njemu i po njegovoj vlastitoj volji. Jer, on je bio i jest nasilan i prema samom sebi radi svetog cilja. Od Krstitelja, pa unaprijed, Kraljevstvo Nebesko pripada onima koji ga budu znali osvojiti silom koja se protivi Zlu i doista, siloviti ga osvajaju. Jer, sada je poznato što treba činiti i sve je dano za ovo osvajanje. Nije više vrijeme kad su govorili samo Zakon i Proroci. Ovi su govorili sve do Ivana. Sada govori Riječ Božja i ne skriva ni jedno slovce od onoga što treba znati za ovo osvajanje. Ako vjerujete u Mene, trebate zato gledati Ivana kao onog Iliju koji treba doći. Tko ima uši da čuje neka čuje. Ali, s kime (s čim) ću usporediti ovaj naraštaj? (…)«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com/