Brak i odnosi

PROBLEMI U BRAKU

Zašto je, i usred teškoća, pogrešno supružnika nazivati ‘križem’ Kad netko govori o svom supružniku kao o „križu“ kojeg treba nositi, pokušavam prepoznati vapaj srca: bol. To je način na koji netko govori: „Ovaj mi odnos uzrokuje veliku bol.“, ili „To što ova osoba čini uzrokuje mi bol i to mi je teško.“. Ipak, mislim da poistovjećivanje druge osobe s križem ne koristi ni odnosu, a ni osobi koja trpi…

Zašto je, i usred teškoća, pogrešno supružnika nazivati 'križem'

Foto: Shutterstock


 

Kad netko govori o svom supružniku kao o „križu“ kojeg treba nositi, pokušavam prepoznati vapaj srca: bol. To je način na koji netko govori: „Ovaj mi odnos uzrokuje veliku bol.“, ili „To što ova osoba čini uzrokuje mi bol i to mi je teško.“. Ipak, mislim da poistovjećivanje druge osobe s križem ne koristi ni odnosu, a ni osobi koja trpi.

Nazivanje supružnika „križem“ ima dugoročne posljedice. Ako poistovjetimo supružnika i problem koji se je pojavio, to je kao da kažemo: „Ti si problem.“ Tako prestajemo supružnika doživljavati kao osobu i stavljamo ga/ju u lošu poziciju – tako dovodimo u upit činjenicu da je dobar. Također, pripisujemo dobrotu samo jednoj strani, što nije uvijek istina.

Bol ponekad proizlazi iz naših rana, potreba i nezrelosti…

Jasno je da se ta riječ koristi kada se želi opisati situacija prepuna bespomoćnosti i nemoći, kada netko prihvaća situaciju iz koje misli da ne može (ili ne treba) pobjeći. Ti su osjećaji razumljivi i postoji mnoštvo razloga za njih; ipak, ne mislim da bi itko trebao svojeg supružnika nazivati „križem“ – ne zašto što u braku nema boli, vać zato što trebamo prepoznati njezin izvor i pokušati pronaći rješenje.

U prvom slučaju, bol ponekad proizlazi iz naših rana, potreba i nezrelosti. Ponekad naše potrebe, iako su nam važne, supružnik ne može ispuniti. To se može dogoditi kada od supružnika očekujemo ljubav i brigu koju nismo dobili od roditelja, ili kada očekujemo da nam čita misli i zaključi što nam je potrebno; ili pak kada i najmanju kritiku osjećamo kao ranjavanje. Je li to njegova ili njezina krivnja? Nije.

Možda je naša predodžba o slobodi prejednostavna i djetinjasta, što je nemoguće postići s obavezama obiteljskog života. Možda smo povrijeđeni jer druga osoba nije onakva kakvom smo ju zamišljali. Ako se pojave ovakve poteškoće, moramo promijeniti svoja uvjerenja o braku.

Može biti oslobađajuće iskustvo vratiti slobodu drugoj osobi, upoznati ju kakva stvarno jest i učiti se bezuvjetno ju prihvaćati. „Dobro je što postojiš.“, „Sviđaš mi se takav kakav jesi.“ i „Ne moraš se promijeniti, ali ako želiš, bit ću ti podrška.“. Da bismo imali unutarnja nadahnuća za takve stavove, moramo prvo naučiti osjećati se voljeno i cijenjeno.

Bog želi i da se osoba koja je nanijela drugome bol promijeni uz njegovu pomoć. Napokon, oprašta i poziva i nas da činimo isto

Postoje postupci koji mogu uništiti brak, uključujući ovisnosti, nasilje i nevjernost. Te stvari donose neizmjernu patnju i osjećaj bespomoćnosti. Ipak, nazvati drugu osobu „križem“ pojačava osjećaje bespomoćnosti i dovodi do toga da lakše odustanemo onda kada je potrebno uložiti trud. Ako je problem ozbiljan, trebalo bi zatražiti stručnu pomoć. Ako shvatimo da smo mi (ili naša djeca) u opasnosti, trebamo postaviti granice da zaštitimo svoju obitelj. Ponekad moramo otići u krajnost u borbi protiv neprihvatljivog ponašanja: „Tjednima nisi trijezan, moraš se iseliti.“, ili „Bit ćemo razdvojeni sve dok ne počneš odlaziti na terapije kako bi suzbio bijes i fizičku agresiju.“ Granice nisu čin osvete; one su tu da spase odnos i daju mu šansu za opstanak u novim uvjetima.

Bog želi da živimo ispunjenim životom i da rastemo kao osobe. On pati zajedno sa ženom zanemarenom zbog muževljeve ovisnosti, ili s mužem kojeg je prevarila njegova supruga. Suosjeća s onima koji pate u braku, kako bi se obnovilo ono što je uništeno – samopouzdanje, nada i mogućnost za zajedničku budućnost.

Ključna stvar

Bog želi i da se osoba koja je nanijela drugome bol promijeni uz njegovu pomoć. Napokon, oprašta i poziva i nas da činimo isto. Oprost ne znači prihvaćanje zala, nego prepoznavanje naših nesavršenosti i potrebe za razvojem. Opraštanje otvara vrata napretku i iscjeljenju odnosa.

Ključno je prepoznati situaciju ili ponašanje kao problem, a ne osobu.

Izvor: Aleteia

Prevela Ana Marija Lončar

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh