Osobni razvoj

ZAŠTO I KAKO SE ISPOVIJEDATI

Nekoliko savjeta za bolju ispovijed „Jednako tako je dobro zamoliti svećenika da moli za tebe. Svećenik kao ispovjednik sudjeluje u Božjem očinstvu. Preporuči se njegovu očinstvu jer je on divno sredstvo Duha Svetoga.”

10 savjeta za bolju ispovijed

Foto: Shutterstock


 

 Na čestu ispovijed utječe jedna opasnost a to je navika, pa čovjek ne zna što bi zapravo ispovjedio. Dobivamo dojam da uvijek ponavljamo iste stvari, što nema vrijednosti. Ali ipak, česta ispovijed je prijeko potrebna kršćaninu koji želi slijediti Krista što potpunije, produbiti svoj život i svoju ljubav prema bližnjemu.

Da bismo ga što bolje iskoristili, iznosim nekoliko praktičnih savjeta koji svakome mogu pomoći da obnovi taj sakrament u svom životu. Pritom ne pružam metodu nego upozoravam na duh, koji pomaže da se što više otvorimo daru Božjem.

Razmišljaj o Očevoj ljubavi. Prije nego što počneš ispitivati svoju savjest, pomoli se Duhu Svetom i dulje vrijeme razmišljaj o ljubavi Oca nebeskog. Za ispovijed nije dovoljno nabrojati svoje grijehe nego je mnogo važnije poći ususret svome Ocu, koji nas ljubi i koji na nas čeka. Trebamo pred njega iznijeti sav svoj život, i dobro i zlo, koje smo učinili. Tako je učinila Marija Magdalena. Nije samo priznavala svoje grijehe koji su je odvukli od Boga prema zemaljskim ispraznostima i ludostima nego je prekinula grešnu zemaljsku ljubav i okrenula se ponovno prema Božjoj Ljubavi. Žalila je iskreno što je Boga teško vrijeđala, kajala se iskreno i u suzama odlučivala ne vraćati se više na put grijeha. Nije krila svoje suze i svoje kajanje pred drugima, da zadovolji za svoje grijehe, da nadoknadi za prezrenu Božju ljubav i za sablazni koje je učinila pred drugima. Znala je da treba činiti pokoru za grijehe. Zato je za nju Isus rekao: „Oprošteni su joj mnogi grijesi jer je mnogo ljubila” (Lk 7,47). Imajmo pouzdanja i ljubavi prema Bogu mrzeći grešnu prošlost. Bog nas stalno čeka da nas zagrli nakon povratka s lutanja, kao otac rasipnoga sina.

Koristi ‘pomagala’ za ispit savjesti. Zatim ispitaj svoju savjest po nekom obrascu ili prema riječima Svetog pisma, koje ću navesti kasnije. Usporedi svoj život sa zahtjevima Evanđelja. Nakon pročitanih riječi iz Evanđelja, razmišljaj, moli, i polako ćeš otkriti što trebaš promijeniti u svom životu i u svom vladanju. Onda se iskreno ispovjedi i Bogu zahvali za pomirenje.

Zapisuj… Mnogima se dogodi da se prije ispovijedi ne mogu sjetiti svih grijeha. Neki su uobičajili iz dana u dan bilježiti svoje glavne grijehe. To je mudro od njih. Tako će moći sve reći i neće se mučiti da nisu što zaboravili.

Ako neki grijeh izostavimo slučajno, Bog ga oprašta. Trebamo imati veliko pouzdanje u Boga. Bog vidi što je u našoj duši. Jesmo li se zaista obratili, jesmo li zaista iskreno pošli Ocu ususret probudivši ponovno svoju ljubav prema njemu. Ako nešto slučajno zaboravimo, Bog nam sve oprašta ako se za sve kajemo i želimo sve popraviti uzdajući se u Božje milosrđe. Bog jedino ne oprašta onome tko svojom voljom sakrije i zataji koji grijeh. Njemu onda nije ništa oprošteno jer se ne želi vratiti iskreno k nebeskom Ocu nego ga želi prevariti a Boga ne može nitko prevariti.

Moli za svećenika, i zamoli ga da on – kao onaj tko sudjeluje u Božjem očinstvu – moli za tebe. Dobro je moliti za svećenika preko kojeg će ti Bog dati oproštenje, preko kojeg ćeš postići pomirenje s Bogom i bližnjima. Jednako tako je dobro zamoliti svećenika da moli za tebe. Svećenik kao ispovjednik sudjeluje u Božjem očinstvu. Preporuči se njegovu očinstvu jer je on divno sredstvo Duha Svetoga.

Traži oproštenje za manu koja ti osobito stoji na putu obraćenja. Ako se često ispovijedaš, da bi izbjegao prazne riječi, nastoj da tvoje obraćenje bude stvarno i uspješno, a to će biti ako stvoriš odluku boriti se protiv određenog grijeha, protiv određene mane, koja je na putu za tvoje obraćenje. U sljedećoj ispovijedi traži oproštenje za manjke u toj ‘stvari’, a onda za sve drugo. Inače neće biti uspjeha ispovijedanja. Radeći tako, rast ćeš bolje u kršćanskom autentičnom životu. Ispovijedaj se redovito.

Zamoli svećenika da ti pomogne otkriti prave uzroke tvojih grijeha. Za ispovijed izaberi vrijeme u koje je svećeniku moguće pomoći ti da se s Bogom pomiriš. Pametno je sa svećenikom ući u iskreni razgovor, da ne samo sluša tvoje grijehe nego da ti također pomogne otkriti korijene i prave uzroke grijeha. Za ispovijed se dobro pripravi da se svećenik ne bi uzalud mučio ispovijedajući te. Lijepo je pomirenje s Bogom i za grešnika i za svećenika!

Ako je moguće, sudjeluj u pokorničkom bogoslužju. Zajednička priprava za ispovijed, u pokorničkom bogoslužju, od velike je koristi. To pomaže da se uvidi kako je grijeh društveno zlo, da je potrebno pomirenje s Crkvom. Zajednički obaviti ispit savjesti prema riječima Evanđelja. Razmisliti o Riječi Božjoj.

Bog ti oprašta i onda kad ništa ne „osjećaš”. Ispovijed često može biti teška te da se uvijek ne osjeća radost oslobođenja, osobito onda kada se radi o temeljitom i bolnom obraćenju: o pravoj operaciji, o prekidu grešnih veza, o teškoj odluci, o strahu, slabosti itd. Bog ne traži „vidljive suze” zbog učinjenih grijeha nego traži „promjenu” srca, obraćenje srca. Bog oprašta i onda kad se ništa ne „osjeća”, i kad grešnik ima dojam da ne žali što je griješio. U tom slučaju ponizno treba moliti Boga da budemo uvijek istiniti i jasni u ispovijedi, u pomirenju s Bogom i bližnjima. Bog ne prezire grešnika povratnika, jer je Bog i potakao grešnika da se vrati sa zla puta na put spasenja i pomirenja. Ne dopusti nikad Sotoni da ti zatvori srce i usta, da zbog stida bilo što sakriješ i zatajiš.

Ako možeš, uvijek se ispovijedaj kod istog svećenika. Kad te upozna, lakše će ti pomagati da napreduješ u dobru. Zato treba uvijek pred svećenikom biti iskren i otvoren u svemu. Kad bismo za svaki savjet u istoj bolesti mijenjali liječnike, bili bismo u opasnosti da nikad ne ozdravimo. Isto vrijedi za ispovijed. Ispovijed ne znači na brzinu zbaciti teret pred svećenikom. Ispovijed je susret s liječnikom duše, da nam pomogne ozdraviti od bolesti zbog grijeha te nastaviti kršćanski živjeti. Ako je moguće, bilo bi dobro stalno imati duhovnog vođu ili savjetnika u životu. On može biti u isto vrijeme duhovni vođa i ispovjednik. Glavno je da je grešnik pred njim otvoren i iskren.

Ovi savjeti ne obuhvaćaju sve ‘točke’ koje se odnose na ispovijed. Svaki je čovjek posebnost, i nije moguće iznijeti sve što bi nekome bilo potrebno. Samo Bog zna koja je ispovijed dobra, a koja nije. Treba činiti sve što se može da ispovijed bude dobra. Najvažnija je vjera i ljubav s kojima se grešnik približava i dolazi k milosrđu Očevu, te iskreno obraćenje koje treba zahvatiti grešnika. Iako ispovijed često može biti i teška, ona je uspješno sredstvo da možemo rasti u „svetosti, miru i u radosti”.

Ulomak iz knjige „Oproštenje, izvor života – zašto i kako se ispovijedati” autora Henrija Caldelarija.

Izdavač: „Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh