Foto: Pixabay
Da li djetetu dati mobitel ili ga ne dati? Ako smo ga već dali da li i kako mu ograničiti njegovo korištenje. S jedne strane imamo zdrave argumente a s druge pritisak djeteta izazvan željom za uklapanjem u društvo u kojem većina ima mobitel. Svakako pročitajte ovaj tekst
sve manje propituju hoće li djetetu kupiti mobitel ili koju vrstu prijenosnog računala, jer to sve više postaje trend. Djeca tako postaju stalno dostupna, a mobiteli djecu zabavljaju i zaokupljaju. Mladi i mobilna tehnologija sve su snažnije povezani, a elektronička industrija sve više zarađuje na toj povezanosti.
Međutim u svezi s tim postoje mnogi problemi, o kojima se, nažalost, malo govori.
Izdvojit ćemo prije svega neke poteškoće koje mobitel može uzrokovati.
“
Kao prvo, istraživanja pokazuju da mobiteli utječu na manjak sna u djece i mladih.
„
Kao prvo, istraživanja pokazuju da mobiteli utječu na manjak sna u djece i mladih. Čak 85 % tinejdžera spava s mobitelom uza se. I po noći se boje da će propustiti koju „važnu“ poruku te ostaju budni do kasno, ili se bude i provjeravaju poruke, ili ih pak poruka probudi te moraju odgovoriti.
Zatim slijedi nešto što se engleski popularno zove sexting. To nije postojalo prije digitalnog doba. Danas postoje mnoge elektroničke aplikacije s raznim seksualnim sadržajima, koje svi lako koriste te su dostupne i djeci. Do najposlije, same se reklamiraju i bezočno nude. U sexting spadaju i seksualne aluzije kojima su djeca izložena od svojih vršnjaka i odraslih.
“
Velik problem je i pornografija.
„
Još jedan od problema nosi engleski naziv. Cyberbullying ili internetsko i ostalo elektroničko nasilje također je nešto što nekada nije postojalo. Zlostavljanje i ruganje oduvijek postoji. No danas je mnoštvo načina na koji su djeca i mladež izloženi zlostavljanju; štoviše, tragovi sadržaja kojim se koga želi difamirati ostaju zauvijek prisutni na internetu.
Manjak pozornosti jest također izražen problem. Prosječan adolescent pošalje više od 4000 poruka mjesečno. To je oko osam poruka tijekom jednog sata ako se izuzme vrijeme spavanja, što uključuje i vrijeme provedeno u školi, u učenju i raznim aktivnostima, koje su sve ometene nedostatkom pozornosti, koja je usmjerena na poruke. Postavlja se pitanje kako nađu vremena i snalaze se u tome.
Vrlo česte su i nezgode u prometu. Riječ je o prometnim nesrećama u kojima djeca i mladi pasivno stradavaju, a sve zbog nepozornosti izazvane slanjem i čitanjem poruka ili telefoniranjem dok su na ulici i u prometu. Događa se i da su zaokupljeni slušanjem glazbe te zbog slušalica na ušima ne čuju opasnost koja im prijeti u prometu.
Nered na nastavi također nije bezazlen. Velik je problem i za nastavnika i za učenike koji žele pratiti nastavu kad telefoni u razredu zvone, pište, zuje, sviraju, vibriraju, a i potajno se koriste ispod klupe, pogotovo ako u školi nema stroge zabrane korištenja mobitela na nastavi. Sve to dovodi do smanjene pozornosti praćenja nastave i bilježenja, slabije učinkovitosti pamćenja i učenja, a onda se to sve odražava i na ocjene.
“
Svima je poznato da mobiteli pri uporabi odašilju mikrovalno zračenje
„
Velik problem je i pornografija. Dječaci u prosjeku prvi put gledaju pornografiju s 11 godina, najčešće na internetu. Do odrasle dobi pristupaju joj u prosjeku 50 puta tjedno. Mobilni elektronički uređaju su to veoma olakšali. Nije ni čudo da pornografska industrija zarađuje više od svih ostalih medija zajedno. Prema istraživanjima, djeca koja se navuku na pornografske slike često ne staju na tome, negoli se upuštaju i u spolne odnose te postaju promiskuitetni i vrlo rano spolno sazreli.
Često je s mobitelima povezano i opadanje društvenih vještina. Kontakti očima, geste i osnovne interakcijske vještine oduvijek su bili temelj za uspostavljanje odnosa. Ali sve je više pokazatelja da su i najosnovnije od tih vještina pod utjecajem mobilnih uređaja. Ako se razgovara s kime tko je samo dijelom prisutan, onda mašta uzima maha. Nije ni čudo što mladi bježe u virtualni svijet.
Potom na red dolazi pretilost i sjedeći način života. Problem pretilosti u djece dosta je nazočan u javnosti, kao i s njim povezan dijabetes tipa 2. Tomu itekako pridonose računala i mobilni telefoni. Bez obzira na njihovo ime, oni ne potiču mobilnost. Dapače, itekako pridonose da se djeca i mladi sve manje kreću. Ostaju sve više u svojim sobama i u zatvorenom prostoru i ondje se bave porukama, video igrama, društvenim mrežama i ostalim na svojim elektroničkim uređajima.
Uslijed učestala korištenja mobitela i razvoj mozga je usporen. Vrlo je važno da se kod mladih razviju misaone vještine kao nadzor emocija, upravljanje impulsima, zadržavanje pozornosti te mišljenja i zaključivanja. Mozak dosiže svoj razvoj početkom dvadesetih godina života i kasnije se više ne razvija. Mobilni telefoni, s obzirom na sve već navedeno, nimalo ne pomažu u tom procesu. Američka pedijatrijska akademija upozorava da djeca moraju provoditi više vremena „u stvarnosti“ negoli pred ekranom i više se igrati „stvarno“ negoli virtualno. Za cjelokupni djetetov razvoj važno je u interakciji moći dodirnuti, opipati, primiti, mirisati, gledati i čuti stvarne, žive ljude. To se ne može nadomjestiti digitalnom tehnologijom.
“
Danas u zapadnom svijetu postoji učestao broj neplodnih parova, koji iznosi jedan na svakih pet bračnih parova.
„
Na kraju slijedi još jedan problem, koji nije nikako nevažan niti je na zadnjem mjestu, a to je zračenje. Svima je poznato da mobiteli pri uporabi odašilju mikrovalno zračenje. O njegovoj štetnosti na ljudski organizam postoje razna istraživanja, s veoma suprotnim rezultatima. No premda ona nisu međusobno konzistentna, nedvojbeno je da na dječji organizam svako zračenje djeluje itekako negativno, daleko više nego na odrasle osobe.
Dovoljno je izdvojiti samo neke poteškoće koje mogu izazvati bežični elektronički uređaji. Pokazalo se je u pokusima sa životinjama da neionizirajuće, u ovom slučaju mikrovalno zračenje, oštećuje mozak i spermu. Također prenatalno izloženi štakori i kunići imaju manji broj moždanih stanica od onih neizloženih.
Mobitel je zapravo dvosmjerni mikrovalni radijski uređaj koji odašilje povremene i nestabilne impulse, za razliku od mikrovalne pećnice, koja emitira stabilne i uvijek iste frekvencije. Slabi i nepravilni mikrovalovi iz mobitela i tableta ne mogu razbiti sveze među molekulama u organizmu, ali mogu oštetiti DNK, oslabiti zaštitnu barijeru mozga i osloboditi vrlo reaktivne i štetne slobodne radikale. Mozak djeteta nalazi se u tanjoj lubanji i sadrži više fluida nego mozak odrasle osobe. Stoga koštana srž u dječjoj glavi upija puno više zračenja nego kod odrasle osobe, što pokazuju brojne studije, a posebno se to odnosi na dojenčad, čije su tkivo i kosti u glavi izuzetno tanki te ih zračenje lako probija. Američka pedijatrijska akademija tvrdi da je mobitelno zračenje dva puta jače u mozgu i deset puta jače u koštanoj srži djeteta nego kod odrasle osobe. K tomu su djeca naročito osjetljiva jer s njihov imunosni sustav još razvija te su manje otporna od odraslih.
Svako ozbiljno istraživanje zaključuje da svatko tko koristi mobitel redovito pola sata ili više dnevno u razdoblju od deset godina duplo povećava opasnost od tumora mozga, a oni koji počinju koristiti mobitel još u djetinjstvu povećavaju tu opasnost od četiri do pet puta u manje od deset godina korištenja. U nekim razvijenim zemljama primijećen je porast glioblastoma (vrsta tumora na mozgu) posljednjih godina, iako nije dokazana povezanost toga s mobitelom. Ali budući da izloženost karcinogenima može izazvati tumor i nakon tri desetljeća, mogu proći mnoge godine prije negoli djeca izložena radijaciji pokažu prve time izazvane simptome.
Prema Nacionalnom centru za zdravstvena istraživanja SAD-a, pojačano korištenje mobitela i izlaganje mobitelnoj radijaciji može izazvati i druge ozbiljne zdravstvene poteškoće, poput sljedećih:
– tumor na žlijezdama slinovnicama (bolest koja je u veliku porastu u zemljama razvijenog svijeta, dok je u nerazvijenim zemljama rijetka);
– vrtoglavica i migrena;
– poremećaj pozornosti;
– oštećenje sluha;
– promjene u proizvodnji određenih proteina u stanicama;
– iritacije na koži, posebno na licu (što je poznato kao elektropreosjetljivost ili elektrohipersenzibilnost), te alergijska reakcija na neke materijale i metale u mobitelu poznata kao mobitelni dermatitis;
– autizam;
– promjene u ponašanju;
– nesanica i slabija kvaliteta sna;
– šum u ušima (tinitus);
– Parkinsonova i Alzheimerova bolest kod odraslih;
– epilepsija kod djece;
– niz poremećaja živčanog sustava.
Nemalen problem je i izazivanje neplodnosti kod muškaraca, zbog smanjena broja i oštećenja spermija. Danas u zapadnom svijetu postoji učestao broj neplodnih parova, koji iznosi jedan na svakih pet bračnih parova. Tako da nije naodmet što uza svaki tzv. pametni telefon ide pisano upozorenje da ga se ne drži u džepu te da ga se drži podalje od abdomena, a pogotovo se to odnosi na trudnice i djecu. No taj savjet nije dovoljno specificiran. On se odnosi na odraslu osobu, koja koristi mobitel do pola sata na dan. Veličina glave i mozga djeteta puno je manja od one za koju su ti standardi postavljeni. Nije poznato kolika je doza korištenja mobitela opasna za trudnice, nerođenu ili malu djecu, kao i za muškarce koji žele ostati plodni. Zasad su vlasti u Belgiji, Francuskoj, Indiji i u još nekoliko zemalja izdale upozorenja o opasnostima toga da djeca koriste mobitel.
No mobiteli su samo jedan od izvora opasna zračenja. K njima treba pribrojiti i uređaje zvane iPod te sve vrste bežičnih računala, laptope i tablete, kao i stolna računala koja su bežično spojena na internet te bežične „fiksne“ telefone. Sva bi se prijenosna računala trebala držati podalje od tijela, barem 20 centimetara. Međutim danas i najmanja djeca koriste bežične uređaje, a čak im se uz uzglavlje stavljaju telefoni spojene na bežične rutere za emitiranje uspavljujućih zvukova.
Ipak, sigurnost korištenja prijenosnih uređaja može se pojačati ako ih se koristi oprezno. To znači držati ih na „sigurnoj“ udaljenosti. Prije svega ne stavljati telefon uz glavu pri razgovoru, nego koristiti zvučnik ili slušalice. Trudnice ga ni u kojem slučaju ne bi smjele stavljati uz abdomen, a muškarci koji žele imati djecu ne bi ga smjeli držati u prednjem džepu. Bežični ruter bi trebalo isključiti barem po noći, da se izbjegne dodatno zračenje. No to su sve savjeti za odrasle. A što je s djecom? Mala djeca nikao ne bi smjela dobiti mobitel u ruke, čak ni za igru. Starija djeca ga moraju koristiti oprezno, uz uvjete koji su prethodno navedeni, posebno da ga dječaci ne drže u džepu od hlača, a djevojčice ne na grudima, i nikako da ga ne drže pod jastukom dok spavaju ili, još i bolje, da ga isključe po noći. I svakako da ga koriste što je manje moguće te da ih se potiče da koriste „običan“ telefon i računalo spojeno na internet žicom. Ako je ikako moguće, mobitel ne bi uopće trebalo davati djeci prije puberteta. Isto tako ga trebaju izbjegavati trudnice. Prema istraživanjima, djeca majka koje su koristile mobitel u trudnoći su hiperaktivnija i imaju više emocionalnih i problema u ponašanju, kao što su neslaganje s drugom djecom, od djece čije majke su u trudnoći izbjegavale mobitel.
Wi-fi rutere bi pak trebalo držati negdje gdje ljudi, a naročito djeca ne borave, ili barem ne borave često.
Kao dodatan savjet, američka liječnica Devra Davies, voditeljica Zaklade za zdravlje okoliša i autorica članaka i knjiga o štetnosti mobitelne radijacije, preporuča da djeca jedu puno zelenog povrća i noću dovoljno spavaju u mračnoj prostoriji da bi se tako DNK prirodno oporavio od posljedica zračenja.
Izvori:
Aleteia.org
WebMD.com
Nacionalni centar za zdravstveno istraživanje (SAD) – Center4research.org
Američka udruga „Zdravo dijete – zdrav svijet“ (HCHW) – Healthychild.org
Međunarodna roditeljska udruga – Internationalparentingassociation.org
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
