Duhovnost

AUGUSTYN PELANOWSKI

Zašto Bog dopušta pustinju u našem životu Bog nas u pustinju odvodi s planom...

Foto: Shutterstock

 

„Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu.“ (Hoš 2, 16)

Bog planirano odvodi u pustinju dušu koju ljubi, da joj pokaže svoju ljubav koju gaji prema njoj. Ipak prvo ta duša mora proći iskustvo pustinje, samoće i očišćenja od kušnja…

U Knjizi proroka Hošee napisano je da Bog planirano odvodi u pustinju dušu koju ljubi – koja ga je mnogo puta obmanjivala i varala – da joj pokaže svoju ljubav koju gaji prema njoj. Ipak prvo ta duša mora proći iskustvo pustinje, samoće i očišćenja od kušnja. Bog joj je osnaživao volju da se odluči biti samo uz njega, upravo po njezinoj slobodi, što znači pomoću te mogućnosti posrtanja. Samo tada znamo da smo uistinu zamrzili svoj grijeh kada još gledamo u oči kušnji i ne gubimo glavu zbog njezine lažne, varave ljepote.

Ne bježi tako olako od samoće, nemoj se bojati da će isplivati na površinu ono što se nalazi unutar tebe. Bog dopušta pustinju da bi čovjek mogao vidjeti otrovan izvor svojeg zla…

Zato ne bježi tako olako od samoće, nemoj se bojati da će isplivati na površinu ono što se nalazi unutar tebe. Bog dopušta pustinju da bi čovjek mogao vidjeti otrovan izvor svojeg zla, da bi vidio taj prvi okidač svojih grijeha, da vidi uzrok njihova klijanja u nama.

Ulazimo u grijeh kada nismo ispunjeni Ljubavlju, kada nismo ispunjeni Bogom. Kada i dalje ne vjerujemo da je samo ON ona PUNINA koja odgovara našoj PRAZNINI

A oni dolaze iz praznine, tj. iz svjesnosti da u nama postoji praznina, NEISPUNJENJE BOGOM. Grijeh pak ima svoju arheologiju ispod površine duše, u tome zaboravljenom sloju, koji se ne vidi, u tom najstarijem sloju u kojem se nalazi nedostatak ljubavi, kao i vlastito neispunjenje u njoj. Ne ulazimo u grijeh slučajno. Ulazimo u grijeh kada nismo ispunjeni Ljubavlju, kada nismo ispunjeni Bogom. Kada i dalje ne vjerujemo da je samo ON ona PUNINA koja odgovara našoj PRAZNINI. Ne bismo li trebali upravo u pustinji, u samoći otkriti prazninu koja još uvijek nije ispunjena Bogom u nama? I upravo nam je zbog toga toliko teško na klanjanju, vrtimo se u klupi, bojimo se tišine. Zbog toga je lakše izmoliti Krunicu, pjevati, slaviti, samo da se ne sudarimo s prazninom, samo da ne otkrijemo da ju posjedujemo, samo da ne čujemo ono što se nalazi ispod površine tišine.

Kad nam se često ponavljaju isti grijesi, trebamo se malo zamisliti. Grijesi pokazuju da je duša pustinja koja ne želi postati oazom, Božjim rajem…

Kad nam se često ponavljaju isti grijesi, trebamo se malo zamisliti. Grijesi pokazuju da je duša pustinja koja ne želi postati oazom, Božjim rajem, već želi biti divljom prašumom. Ona je pustinja koja se pretvara u mjesto puno užasa. Kad se zatvaraš u kuću, u sobu, kad si stranac u stranoj zemlji, kad si među ljudima koji govore tebi nerazumljivim jezikom, koji imaju mišljenje potpuno strano anđelima nebeskim, ili kad si u crkvi okupanoj tišinom i kada ti iz uma izlaze otkopane mumije kušnja, sarkofazi straha, nalazišta uspomena o padovima, opsesivne utvare, bogohulna glad, demonsko zavijanje da učiniš teški grijeh, perverzne slike, svetogrdno fantaziranje, pa čak i grijesi – tada znaš da se sve to događa zbog toga što Duh Sveti ne obitava u svim dijelovima tvojeg srca. To se sve događa jer još uvijek traje proces čišćenja, a ne onečišćavanja tvoje unutrašnjosti.

Mučit će nas sve dok u nama ostaje nešto nečisto, nešto što nije ispunjeno Duhom Svetim – sve dok nam bude žao izbaciti taj nered i smeće grijeha i izgubiti ga zauvijek

Na klanjanju ili molitvi treba opstati u samoći, da bi se moglo vidjeti taj demonski nered u sebi i da bi moglo pokorno zamoliti Isusa da ga očisti sve dok ne postane čistom prazninom, ništavnošću, sve dok demon ne vidi da nema nikakve šanse i da smo ravnodušni prema njemu, kao što je gluh čovjek ravnodušan na cinične epitete zlobnih ljudi.

Mučit će nas sve dok u nama ostaje nešto nečisto, nešto što nije ispunjeno Duhom Svetim – sve dok nam bude žao izbaciti taj nered i smeće grijeha i izgubiti ga zauvijek. (…)

Iz knjige ‘Usrećiti Boga’ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh