Foto: Shutterstock

Da budemo učenici

Nalazimo se u mjesecu lipnju. Nedavno smo proslavili blagdan Duhova. Htio bih o toj temi malo progovoriti iz vlastitog iskustva.

Tu možemo zapaziti da su Isusu bile važne tri stvari…

„Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge.” To su Isusove riječi upućene Crkvi. Tu možemo zapaziti da su Isusu bile važne tri stvari: da budemo učenici, da ljubimo njegovom ljubavlju i da nas drugi prepoznaju kao njegove učenike. Isus je učenicima obećao Duha Svetoga koji će doći nakon što će on uzići na nebo. Rekao im je da ih nije mogao naučiti sve što trebaju znati i da će im Duh Sveti biti drugi učitelj koji će ih podsjetiti na ono što su od njega već čuli, ali i onaj koji će ih postupno uvoditi u svu istinu. Time im je dao do znanja da će cijeli život moći učiti. Na kraju Matejeva evanđelja Isus daje nalog svojim učenicima da sve narode svijeta učine njegovim učenicima. U izvještajima o rastu prve Crkve koje čitamo u Djelima apostolskim na tri mjesta vidimo da se je povećavao broj učenika, a samo na jednom da se je povećavao broj vjernika. Možemo li biti vjernici ako u isto vrijeme nismo učenici, ako u isto vrijeme nemamo potrebe za stalnim ulaženjem u puninu istine? Kad Isus govori o uvođenju u istinu, tada sigurno ne misli samo na razumsko učenje vjerskih istina, već daleko više na spoznaju tih istina u našim srcima. Osnovne vjerske istine možemo relativno brzo shvatiti razumom i njihove definicije naučiti napamet, no nećemo ih moći živjeti dok nas Duh Sveti ne uvede u njihovu istinu, tj. dok njihovo značenje ne spoznamo u srcu. Duh Sveti je prvenstveno učitelj našeg srca.

Učenici su vjernici koji znaju da pred njima ima još dosta toga što iz razumske vjere trebaju spoznati u srcu

Učenici su vjernici koji znaju da pred njima ima još dosta toga što iz razumske vjere trebaju spoznati u srcu. Tako, npr. jedna od misnih Darovnih molitvi kaže da u pričesti Isus na sebe uzima našu palu narav i nama daje svoju božansku narav, da u pričesti postajemo dionicima njegove božanske naravi. Ako se potrudimo, shvatit ćemo o čemu se tu radi, no od samog shvaćanja nećemo imati gotovo nikakve koristi. Zato u toj istoj molitvi Crkva moli milost Duha po kojoj ćemo tu razmjenu u srcu spoznati i živjeti. U razumu smo naučili da je Bog naš ljubljeni Otac, no od toga nećemo imati neke velike koristi dok to, po Duhu, ne spoznamo u srcu, dok tu ljubav ne iskusimo. Dakle, jedan od najvažnijih zadataka Duha Svetoga je učiti naša srca onome što je razum shvatio već prije. To će se i dogoditi ako zaista želimo biti učenici, ako želimo učiti i ako želimo da nam učitelj bude Duh Sveti.

Svakome se od nas može dogoditi da ga Duh Sveti iznenada ispuni određenim spoznajama koje će ga pokrenuti da čini djela ljubavi, da čini ono što mu je do tada možda bilo nezamislivo. Upravo se to dogodilo Majci Tereziji

Da ljubimo druge kako je on ljubio nas

Apostol Pavao kaže da je Očeva ljubav razlivena u našim srcima po Duhu Svetome koji nam je dân. To je ljubav kojom nas je ljubio Isus. Ta se vrsta ljubavi kod različitih ljudi očituje na različite načine. Tako imamo svece na koje je Duh Sveti na poseban način izlio ljubav prema bolesnicima pa su postali poznati iscjelitelji i čudotvorci; na neke je na poseban način izlio ljubav prema grešnicima pa su postali poznati ispovjednici i/ili propovjednici; na neke je izlio silnu ljubav prema patnicima pa su poput Majke Terezije postali poznatim dobrotvorima… Svi su oni postali poznati, tj. ljubili su na takav način da su svi u njima mogli prepoznati Isusove učenike. Svatko od nas može barem jednom u životu (a zašto ne i više puta?) biti potaknut ljubavlju Očevom, razlivenom po Duhu Svetome, da učini nešto po čemu će ga svi prepoznati kao Isusova učenika. Svakome se od nas može dogoditi da ga Duh Sveti iznenada ispuni određenim spoznajama koje će ga pokrenuti da čini djela ljubavi, da čini ono što mu je do tada možda bilo nezamislivo. Upravo se to dogodilo spomenutoj Majci Tereziji.

Na nama je da vruće čeznemo za time da budemo poznate face, tj. da po našim djelima ljubavi ljudi prepoznaju da smo Isusovi učenici…

Ona je bila ugledna visoko školovana profesorica i do iznenadnog i neočekivanog trenutka spoznaje Duha, do trenutka prosvjetljenja srca, bilo joj je potpuno nemoguće i zamisliti, a kamoli činiti ono po čemu će biti poznata čitavu vječnost, ono po čemu će svi znati da je bila Isusova učenica. Neki će od nas možda ostati poznati kao Isusovi učenici jer su pored svoje mnogobrojne djece usvojili i tuđu, napuštenu, neki jer su se izložili smrtnim opasnostima kako bi spasili nečiji život (možda vlastitog još nerođenog djeteta), neki jer su srcem oprostili onima koji su im nanijeli zlo, neki jer su se brinuli za one za koje se nitko nije htio brinuti, neki jer su se odrekli već dogovorenih brakova i odgovorili na Božji poziv za svećeništvo i/ili redovništvo, neki jer su napustili svoje dobro uhodane i dobro plaćene poslove i posvetili se evangelizaciji, neki jer su posvjedočili svoju vjeru u situacijama u kojima ih je to mnogo stajalo…

Na nama je da vruće čeznemo za time da budemo poznate face, tj. da po našim djelima ljubavi ljudi prepoznaju da smo Isusovi učenici, a Duh Sveti će već pronaći način kako da se to i ostvari. (…)

Cijeli tekst uvodnika 114. broja mjesečnika „Book” (za lipanj 2019.) autora glavnog urednika Josipa Lončara pročitajte u tiskanom izdanju.

Svoj primjerak Booka nabavite na kioscima Tiska ili se možete pretplatiti, čime godišnje štedite 60 kuna (ovdje). Jedan od prethodnih brojeva možete prelistati ovdje.

Book.hr