Foto: o. Javier Olivera i s. Marie de la Sagesse

Prije nego što su osjetili svoje pozive, o. Javier Olivera i s. Marie de la Sagesse bili su zaručeni i planirali su vjenčanje.

Ali, Bog je imao drugačije planove za njih.

O. Olivera je rekao da su oboje odrasli u katoličkim obiteljima i da su im se roditelji poznavali. Često su se viđali dok su bili djeca.

„Prestao sam biti praktični vjernik. Kad sam imao 19 godina sreo sam Marie. Pitao sam ju vjeruje li u predbračnu čistoću, jer je za mene to bila nepotrebna crkvena glupost. Ona mi je toliko dobro objasnila svoje stajalište i principe čistoće da sam ostao osupnut. Upoznao sam ženu koja je znala obraniti svoj stav i koja je bila stvarno inteligentna.“

Započeli su vezu

Ubrzo nakon tog razgovora, započeli su vezu. Tad su oboje bili studenti prava. Išli su u kazalište, čitali su iste knjige, sastajali se s prijateljima.

„Počeo sam prakticirati vjeru, moliti, ići nedjeljom u crkvu. A sve to zahvaljujući njoj, Bogu zapravo, ali ona je bila njegov instrument“, rekao je svećenik. Dodao je da su zajedno i molili krunicu.

Sestra Marija de la Sagesse, čije je krsno ime Trinidad Maria Guiomar, rekla je da je kod tadašnjeg dečka najviše cijenila njegovu iskrenu potragu za istinom bez straha od posljedica. Zaručili su se kada su imali 21 godinu i planirali su vjenčati se nakon što završe fakultet.

Otkrivanje poziva

Jednog je dana stariji brat Trinidad Marije rekao članovima obitelji da ide u sjemenište. Svi su bili šokirani jer to nisu očekivali od njega.

„Imala sam auto i zaručnik i ja smo ga odlučili odvesti do sjemeništa, koji je bio u San Rafaelu, provinciji Mendoza“, rekla je. Odlučili su ostati tamo par dana jer su htjeli posjetiti neke prijatelje u sjemeništu i u samostanu.

„Kad smo se vratili, razgovarali smo o tome kako je ludo da je njezin brat otišao u samostan, ostavio sve, mogućnost da ima obitelj ili uspješnu karijeru. Počeli smo se pitati što bi bilo da Bog pozove i nas. Odmah smo odbacili tu pomisao, bili smo već zaručeni, kupovali smo stvari za vjenčanje“, ispričao je o. Olivera.

„Prolazili su tjedni, a u mojoj glavi je stalno bila misao: što ako me Bog pozove, što ako moram ostaviti sve, zašto ne bih bio svećenik? Kako da saznam koji je najbolji put za mene, svećenički ili bračni život? Gdje mogu učiniti najviše dobra?“

Naposljetku je odlučio ispričati zaručnici svoje dvojbe, a ona mu je priznala da i ona ima dvojbe još otkada joj je brat otišao u sjemenište.

Međutim, ni jedno od njih nije donijelo odluku.

„Budući da smo imali još dvije godine do kraja studija, to nam je bio izgovor.“

Njihov duhovnik im je rekao: „Gledajte, to je stvar između svakog od vas i Boga. Nitko se ne smije miješati u to“.

S. Marie je rekla da je to bilo dugo razdoblje razlučivanja, najmanje dvije godine, sve dok joj Bog nije jasno pokazao što je najbolje za nju. Po završetku fakulteta oboje su prihvatili svoje pozive.

2008. godine o. Olivera zaređen je za svećenika, a s. Marie položila je doživotne zavjete.

„Posebna je milost što smo oboje pozvani od Boga u gotovo isto vrijeme. Najbolje od svega je što smo ostali prijatelji, i to ne samo mi nego i naše obitelji“, rekla je s. Marie osvrćući se na njihovu lijepu priču.

Izvor: CNA

Prevela Vedrana Prka