Foto: Screenshot, La Catholics/ YouTube

Brat César Galán iz nadbiskupije Los Angelesa sada je službeno svećenik! S 50 godina, nakon teške mladosti, usred tragedije i boli gubitka brata, pronašao je Boga.

U intervjuu za LA Catholics, otac Galán ispričao je svoju nadahnjujuću priču.

Bio je šesto od osmero djece. Od malena ga je otac odgajao u vjeri, vodio ga je na misu i učio moliti krunicu. Ipak, u Artesiji, gradu okruga Los Angeles u kojem je odrastao, ulice su često nudile mnoga iskušenja i malo prilika. Kako bi ga sklonio s ulice, prijatelj mu je ponudio posao u skladištu kad je imao 13 godina. Te godine rada u noćnoj smjeni omogućile su mu da kupi auto i preseli u bolji kvart nakon srednje škole.

No, 3. travnja 2001. život mu se preokrenuo naglavačke. Nakon što je završio s poslom, otišao je na druženje u dvorištu svog prijatelja. Među njima je, prisjetio se otac Galán, bio njegov brat Héctor i „jedan od dječaka iz susjedstva” koji je upravo bio pušten iz zatvora.

Hector i taj čovjek počeli su se raspravljati. Na kraju su otišli kako bi nastavili raspravu u dvorištu ispred kuće, ali Hector se vratio i zatražio od brata ključeve automobila.

Nedugo zatim začuo je pucanj. Odmah je istrčao i sudario se s muškarcem koji je bježao nakon što je pucao u njegova brata. Galán je tada pokušao uzeti oružje iz napadačevih ruku. Sljedeće čega se sjetio je da je ležao na pločniku, nije mogao da se pomakne. Dva su ga metka pogodila – jedan u rame i jedan u kralježnicu.

Trenutak mira tada je zahvatio mladića.

„Čuo sam glas duboko u sebi kako govori: ‘Ne boj se, uvijek ću biti s tobom’”, prisjetio se.

Otkriti Boga usred boli

Dva dana kasnije, Galán je ponovno otvorio oči u bolničkoj sobi u medicinskom centru St. Francis u Lynwoodu nakon što je bio pod jakim sedativima za niz operacija. Hitac u kralježnicu ostavio ga je trajno paraliziranim od struka prema dolje.

U međuvremenu, nije bio svjestan da je njegov brat u nesvijesti i na aparatima u susjednoj sobi.

Bolnički kapelan organizirao je da Galána odvedu u Hectorovu sobu dok je još bio priključen na aparate. Dva brata su ostala licem u lice, ležeći svaki u svom krevetu.

“Nisam rekao naglas, ali sam mu rekao da ovo nije kraj: ‘Jednog dana ću zatvoriti oči, a kad ih otvorim, znam da ćeš biti tu, ti ćeš me prvi pozdraviti.'”

Nakon što mu je brat umro i incident ga ostavio paraliziranog, César je započeo proces koji je opisao kao „predaju”.
U procesu oporavka postao je blizak prijatelj kapelana, koji mu je bio ulaz u pomirenje s Isusom i povratak Crkvi.

„On je za mene u to vrijeme bio Isus”, prisjetio se.

Tako je njegova vjera ponovno probuđena, a nekoliko godina kasnije, 2015., odlučio je otići korak dalje i položio zavjete vječnih zavjeta kao fratar za bolesne i siromašne u istoj bolničkoj kapelici u koju je primljen nakon incidenta.

Dvije godine kasnije ušao je u sjemenište. Potom je 3. lipnja 2023. postao svećenik.

Više od 20 godina nakon incidenta i gubitka brata, otac César se prisjeća: „Gdje postoji volja, postoji i način.”