Foto: Shutterstock

A on je naše bolesti ponio,

naše je boli na se uzeo,

dok smo mi držali

da ga Bog bije i ponižava.

Za naše grijehe probodoše njega,

za opačine naše njega satriješe.

Na njega pade kazna – radi našeg mira,

njegove nas rane iscijeliše. (Iz 53, 4-5)

Tijekom srednje škole imala sam jake napade migrene, koji su se kasnije tijekom fakulteta javljali mnogo rjeđe. Sada sam tek svjesnija da je to bilo razdoblje kad su molitva i sakramenti postali sastavan dio moje svakodnevnice, kada sam produbila svoj odnos s Bogom. Jednom dok sam bila na fakultetu glava me je počela toliko boljeti, da u jednom trenutku nisam znala što govorim, koliko glasno ili brzo pričam… Sve je oko mene postalo mutno. Kako sam imala još nešto za obaviti na fakultetu, nisam išla kući, već sam uzela neke lijekove za glavobolju, više nego što bih inače uzela, i nadala se da će pomoći. Ali nije pomoglo. Glavobolja je tako trajala cijeli dan. Tada sam već neko vrijeme išla svakodnevno na misu i odlučila sam i taj dan ići, bez obzira na bolove. Uopće se ne sjećam jesam li uspijevala pratiti misu ili općenito misliti o tome što se oko mene događa. Ali nakon pričesti sve je naglo nestalo. Kao da mi se je glava razbistrila i oslobodila. A nisam niti molila za to. Bol je jednostavno nestala. Sjećam se da se nakon nekog vremena glavobolja vratila, ali mi je upravo to pokazalo snagu pričesti, snagu Isusove blizine.

Svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu)

Jednom mi je u ruke došla knjižica o misi od jednog svećenika. Ne sjećam se ni kako se zvala niti tko ju je napisao, ali nakon te knjižice odmah sam počeo prakticirati savjete koji su bili u njoj. Trudio sam se ostajati nakon mise nekoliko minuta u crkvi i zahvaljivati. Pokazati Isusu da cijenim žrtvu koju je podnio za mene. Također, u toj je knjižici pisalo da je misa i sakrament u kojem ne molimo samo za duhovno već i za fizičko zdravlje. Neposredno prije pričesti molimo: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“ To su riječi stotnika koje u originalu, u Matejevom evanđelju (Mt 8,8), izgledaju ovako: „Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ, i ozdravit će sluga moj…“ Ishod ove molbe stotnika bilo je potpuno ozdravljenje njegova sluge. Isus je čak i pohvalio njegovu vjeru.

Isus mi je odgovorio na pitanje. Istina je, na misi mogu primiti i fizičko ozdravljenje

Istu tu rečenicu molimo na svakoj misi. Kada sam pročitao tumačenje te rečenice, u meni se je pobudila znatiželja: zar stvarno neko može ozdraviti i fizički na misi? Otišao sam na misu prvom prilikom i nisam se nadao nikakvom ozdravljenju. Međutim, u misli mi je dolazilo to pitanje. U to vrijeme bio sam prehlađen i jedva sam disao. Nakon pričesti, sjeo sam i potpuno se umirio u Božjoj prisutnosti. Kako sam uživao u tom miru, slobodi, osjećaju da sam ljubljen, odjednom sam shvatio da sasvim slobodno dišem na nos. Nosnice su mi bile potpuno čiste, i počeo sam duboko disati da provjerim je li to zaista moguće. Pa ja sam prehlađen i nos mi je curio, a sada dišem potpuno normalno. Da, dogodilo se čudo ozdravljenja u tom trenutku. Isus mi je odgovorio na pitanje. Istina je, na misi mogu primiti i fizičko ozdravljenje. I ne samo ja, nego svi koji s iskrenom nakanom pristupaju misi. Bogu hvala i slava!

Svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu)

Book.hr