Osobni razvoj

„ZAISTA, KAŽEM VAM, NE POZNAM VAS!”

Zašto nas vjera naših baka (mama, teta…) ne može spasiti „Poznaješ li Gospodina Isusa Krista? Doživljavaš li ga po sakramentima koje primaš? Čuješ li njegov glas koji ti govori s propovjedaonice? Čuješ li kako ti govori po ljudima koje susrećeš? Poznaješ li ga uistinu?”

Zašto nas vjera naših baka (mama, teta…) ne može spasiti

Kao župniku, ljudi mi se često obraćaju u različitim potrebama; bilo da je riječ o vjenčanju, krštenju ili sprovodu, a ponekad me jednostavno samo pitaju za novac! Ako ne poznajem osobu koja mi se obratila, upitam: „A tko ste Vi?“ Tada često dobijem odgovor poput ovoga: „Joj, velečasni, vi mene ne poznajete, ali sigurno znate moju baku. Ona je stalno ovdje u crkvi. Znate, ovo je naša obiteljska crkva.“ „Tako, dakle, a u koju crkvu ti ideš?“ obično priupitam nakon čega slijedi nešto kao: „Pa znate kako je, velečasni, ja baš ne idem prečesto u crkvu… ali moja mama redovito ide na nedjeljnu misu.“


Vjera tvoje mame te ne može spasiti…

Ti sam trebaš poznavati Isusa. Vjeru ni od koga ne možeš posuditi. Crkva ti je navijestila istinsku vjeru, a budući da više nisi dijete koje ovisi o svojoj majci, tu vjeru trebaš prigrliti. Tvoja mama niti može ići na misu umjesto tebe niti umjesto tebe vjerovati.

Jednom sam drugom prilikom na parkiralištu mjesne trgovine susreo čovjeka koji mi je prišao i počeo sa mnom razgovarati kao da se oduvijek poznajemo. On je nakon nekog vremena vjerojatno primijetio moj zbunjeni pogled te mi je pomalo uvrijeđen rekao: „Pa Vi uopće ne znate tko sam ja!“ „Ne poznajem Vas“, priznao sam s nelagodom. On mi je nastavio objašnjavati kako je njegova obitelj jedna od onih koje su „postavile temelje naše crkve“ i da bih trebao znati tko je on. „Dolazite li redovito na misu?“ upitah ga. „Ne, ali bio sam nedavno na pogrebu kada ste upravo Vi pokapali moju baku. Možda sad znate tko sam?“ Odgovorih mu: „Ne, ne poznajem Vas, ali sam dobro poznavao Vašu baku“, na što će on: „Ovo me sad zaista zaboljelo… jer da nije bilo moje obitelji, ovdje ne bi bilo ni ove crkve.“

Na koncu mi je ovaj čovjek priznao da posljednjih dvadeset godina uopće nije bio na nedjeljnoj misi, te da je u crkvu dolazio samo na pogrebe i vjenčanja. Tada mu kroz šalu, ali s vrlo ozbiljnom namjerom, rekoh: „Vidim da ste ljuti i razočarani što Vas ne prepoznajem, ali shvatite ovo kao generalnu probu. Mnogo ćete se gore osjećati ako Vam jednoga dana Isus kaže: ‘Ne poznajem te’.“

Jedan od mogućih scenarija prilikom posljednjeg suda

Uistinu, u jednom od mogućih scenarija prilikom posljednjeg suda, Isus kaže da „ne poznaje“ pojedine duše koje bi htjele ući u kraljevstvo nebesko:

»Mnogi će me u onaj dan pitati: „Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?“ Tada ću im kazati: „Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!“« (Mt 7,22-23)

»Reče mu tada netko: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?“ A on im reče: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“

„Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’ on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!“« (Lk 13,23-27)

»Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: „Gospodine! Gospodine! Otvori nam!“ A on im odgovori: „Zaista, kažem vam, ne poznam vas!“ Bdijte dakle jer ne znate ni dana ni časa.« (Mt 25,12-13)

Kako to može biti da Gospodin nekoga „ne poznaje”? Nije li njemu sve poznato?

Valja imati na umu da u biblijskom smislu riječ poznavati ima značenje različito od suvremenog zapadnjačkog shvaćanja prema kojemu se ona odnosi prvenstveno na intelektualno poznavanje. „Znati nekoga“ u biblijskome smislu na mnogo dublji način opisuje osobno iskustvo. Taj se glagol odnosi na intimnost, na osobno iskustvo u susretu s drugom osobom, stvari ili doživljajem. U Svetome se pismu pojam „poznavati“ ponekad koristi kao eufemizam za spolni čin (Post 4,17,25; Lk 1,34).

Sudeći prema navedenim svetopisamskim citatima, nekim je ljudima motiv ulaska u nebo više težnja za užicima, nego još intimnije poznavanje Boga jer za ovozemaljskoga života odbijaju Njegov poziv da uistinu budu s njime. On ih onda „ne poznaje“ jer oni nikada nisu dopustili da ih on upozna na intiman način. Oni možda znaju mnogo o njemu, možda čak i druge poučavaju o njemu. Međutim, propuštaju upoznati njega samoga. Možda ga koriste za svoje potrebe, ali ga ne žele osobno upoznati. Ipak, Isus stoji na vratima i kuca jer On ne želi provaliti unutra niti se kome nametnuti.

Svatko od nas osobno treba primiti Gospodina u svoj život, a njegova će prisutnost preobraziti naše srce.

Ne mogu se oslanjati na to da je moja obitelj „postavila temelje“ mjesne crkve, da sam kao dijete pohađao katoličku školu ili da moja majka redovito ide na misu.

Svatko je pozvan upoznati ga osobno

Sjećate li se prispodobe o mudrim i ludim djevicama? (Mt 25,1-13) Njih deset uzeše svoje svjetiljke i izađoše u susret zaručniku (u ono se doba čekalo mladoženju za razliku od danas kada se čeka mladenku). Mudre su djevice zajedno sa svjetiljkama u posudama uzele dodatnog ulja, dok lude to ne učiniše. Budući da je zaručnik okasnio, lude djevice rekoše mudrima: „Dajte nam od svoga ulja“. Mudre su odbile dati im ulje rekavši im da tada ne bi doteklo za svih deset djevica.

Dakle, postoje stvari koje jednostavno ne možemo od drugih posuditi niti drugima posuditi. Svoju spremnost na susret s Bogom ne možemo drugome posuditi jednako kao što od druge osobe ne možemo na posudbu dobiti njezin bliski odnos s Bogom.

Znamo što se dalje dogodilo s ludim djevicama. Dok su one otišle kupiti ulje, došao je zaručnik koji ih nije ondje zatekao, stoga one nisu mogle s njime na svadbu. Naime, u ono vrijeme kada bi započela svadbena svečanost, vrata su se zaključavala i više nitko nije mogao ući. Kada su lude djevice napokon stigle do vrata, stadoše dozivati Gospodina, ali im On reče da ih ne poznaje.

Poznaješ li ga?

Blizak odnos moje majke s Bogom i njezinu spremnost da mu služi, ja ne mogu posuditi. Nitko ne može ići u crkvu umjesto mene. Tuđa se svetost ne može posuditi.

Jedna stara gospel-pjesma kaže: „Osobno poznajem Isusa“. Nije dovoljno ponavljati što je svećenik rekao u svojoj propovijedi. Nije dovoljno ponavljati što o njemu govori tvoja majka. Trebaš ga upoznati osobno. Poznaješ li ga? Ne, nisam te pitao što znaš o njemu, nego poznaješ li ga osobno. Ovdje nije riječ o intelektualnom znanju, nego o dubokom doživljaju bliskosti s njime. Poznaješ li Gospodina Isusa Krista? Doživljavaš li ga po sakramentima koje primaš? Čuješ li njegov glas koji ti govori s propovjedaonice? Čuješ li kako ti govori po ljudima koje susrećeš? Poznaješ li ga uistinu? Nemoj se zadovoljiti time što ga tvoja majka ili baka poznaju. Ti si pozvan upoznati ga osobno.

Autor: mons. Charles Pope (blog.adw.orgBook.hr)

Priredila i prevela Dubravka Rojc

Monsinjor Charles Pope župnik je žive župe Holy Comforter-St. Cyprian u Washingtonu DC. Uveo je proučavanje Biblije u američki Kongres i Bijelu kuću. Veoma su popularne i plodne njegove radijske emisije, koje se emitiraju na radiju Catholic Answers Live.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh