Foto: Shutterstock

Sudeći po procjenama, od smrti je spasio oko 800 ljudi, uključujući 475 Židova, a nije mogao ni zamisliti da će 1975. godine jedna od tih osoba spasiti New York od bankrota. Bio je to Felix Rohatyn, koji je javno izjavio da bi, da nije bilo Souza Dantasa, bio ubijen u Auschwitzu.

27. siječnja, na međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, iz zaklade Wallenberg najavili su gradnju spomenika u čast Luiza Martinsa de Souza Dantasa. Također, objavili su da je zaklada sudjelovala u produkciji dokumentarnog filma o njemu. Režirao ga je brazilski filmski redatelj Luis Fernando Goulart, a zove se „Dear Ambassador.“ Film, čija se premijera očekuje uskoro, uključuje između ostalog i intervju s uskoro 90-togodišnjim Rohatynom. Rohatyn, investicijskim bankarom, koji je postigao ono što je malo tko 1975. smatrao mogućim – uspješno posredništvo između grada koji se utapao u dugu i njegovih kreditora i sindikata, te je tako izbjegnut bankrot koji bi imao ozbiljne posljedice za tisuće ljudi.

Rohatyn je kasnije imenovan ambasadorom SAD-a u Francuskoj, a zanimljivo je da je tu dužnost od 1922. obnašala i osoba koja mu je spasila život, samo kao ambasador Brazila. Od lipnja 1940. Luiz Martins de Souza Dantas svjedočio je masovnim pokušajima bijega Židova i ostalih koji su htjeli pobjeći od užasa nacizma.

Zaboravljeni heroj

Brazilski zakoni tog vremena zabranjivali su židovskim imigrantima ulazak u zemlju. Doduše, to nije sputalo ambasadorovu kreativnost, te je unatoč tome pronalazio načine da stotinama Židova i drugih izbjeglica odobri vize, te ih na taj način spasi od progona. Među osobama koje je Souza Dantas spasio, još je jedna imala veliki utjecaj na povijest američke kulture 20. stoljeća – sakupljač umjetnina i trgovac Leo Castelli ( rođen u Trstu, u Italiji, 1907. godine, a umro u New Yorku 1999.), čija je galerija zastupala najveće moderne američke umjetnike toga vremena.

Glas Souze Dantasa pokušao je probuditi svijet iz noćne more nacizma. 1942. godine poslao je pismo brazilskom ministru vanjskih poslova Oswaldu Aranhau, u kojem je opisao nacističke koncentracijske logore, usporedivši ih s Danteovim „Paklom“.

Njegovo spašavanje ljudi koje su nacisti progonili rezultirao je optužbama za nepoštivanje brazilske imigracijske politike, te ga je brazilski predsjednik Getúlio Vargas osobno pozvao na disciplinsko saslušanje u listopadu 1941. Proglašen je krivim, ali je izbjegao kaznu jer slučaj koji se protiv njega vodio još nije bio završen kad su Njemačka i Brazil prekinuli diplomatske odnose. Predsjednik Vargas tada je odlučio odbaciti slučaj.

Luiz Martins de Souza Dantas po završetku se rata vratio u Pariz, gdje je 14. travnja 1954. u anonimnosti umro.

Izvor: Aleteia

Prevela Vedrana Prka