Foto: Shutterstock

Za Boga nebo bez tebe više nije nebo. Bog toliko silno želi tvoje rođenje u Duhu koliko silno je Abraham čekao na Izaka. Nećeš biti ni nepotreban ukras na stropovima raja ni jedan od milijuna ljudi čija imena brka i ne može ih razlikovati. Bog neće hodati po nebu s kartotekom pod miškom. Neće se dogoditi da će te, pogledavši te u oči, iznenada pitati za ime, zato jer ga se neće moći prisjetiti.

Značenje te riječi jest da ćemo, prije nego što se nešto ostvari u svojoj punini, od Isusa primiti dar, neku vrstu predujma, biljega na srcu, koji predstavlja jamstvo da će se obećanje koje nam je Bog dao jednom ispuniti u svoj punini

Bog sa svakim od nas želi imati takav odnos kao da smo jedinci. Zato je Biblija skrila tu Božju volju pod određenim likovima. Abraham je imao jedinca, a Isus je također bio jedinac. To nije poticaj roditeljima da se ograniče u davanju života, nego skrivena informacija. Otac se prema svakom od nas odnosi kao da smo jedini. Bog je jedini i želi u tebi imati dijete koje je jedino: jedinicu ili jedinca! Slično je i s Isusovim obećanjem – riječ je samo o jednom, jer možemo imati samo jednog Oca. Jedno je u tom slučaju također jedino, neponovljivo i beskonačno. Jedno ili najvažnije! Jedno, jer će njegovo ispunjenje zauvijek umiriti sve naše žudnje. Neće nam biti potrebno drugo! To se obećanje odnosi na to da nas se podari samo Duhom Svetim. Zašto samo Duhom Svetim? Što će nam taj Duh Sveti? Na tri je mjesta u Pavlovim poslanicama on nazvan zalogom ili pak obećanjem – ho arrabon! (2 Kor 1, 22; 2 Kor 5, 5; Ef 1, 13 – 14) Značenje te riječi jest da ćemo, prije nego što se nešto ostvari u svojoj punini, od Isusa primiti dar, neku vrstu predujma, biljega na srcu, koji predstavlja jamstvo da će se obećanje koje nam je Bog dao jednom ispuniti u svoj punini.

Putovnica mi omogućuje da prelazim preko svih granica ovog svijeta. Takva putovnica za mene je prisutnost Duha Svetog u mojem srcu…

To je nešto poput putovnice, koja ti pruža jamstvo da ćeš prijeći granicu ovozemaljskog. Kad otvaram svoju putovnicu, vidim svoju fotografiju, svoje ime i prezime i datum svojeg rođenja, a usto i drugi datum – onaj kad mi je izdana putovnica. Ime se odnosi na mene, ali prezime sam naslijedio po ocu. Da nemam prezime, ne bih mogao dobiti putovnicu. Putovnica mi omogućuje da prelazim preko svih granica ovog svijeta. Takva putovnica za mene je prisutnost Duha Svetog u mojem srcu – to je biljeg njegove prisutnosti. Uostalom, putovnicu i druge identifikacijske dokumente običavamo nagonski nositi u džepu na srcu. U putovnici su dva važna datuma: mojeg rođenja i izdavanja dokumenta. Znaš li datum kad ti je Isus dao obećanje da ćeš biti djetetom Oca Nebeskog ili datum izdavanja „putovnice za nebo“? Znaš li dan u kojem je ti je prišao Duh Sveti i obećao ti da ćeš, zahvaljujući njemu, prijeći granicu ovog svijeta, da bi se nastanio u Božjem kraljevstvu? Ja ga znadem! Ako ga i ti znaš, tada znaj da otad tvoje ime glasi „Božji“! Petar Božji, Majka Božja, Božji Toma, Božja Ana! (…)

Iz knjige „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.