Foto: Shutterstock

Prepoznat će vas po ljubavi

Vozim se jedne večeri i slušam radio. Razmišljam o čemu bih mogao pisati u novom broju Booka, i u tom trenutku čujem ovu pjesmu a ovaj mi stih posebno ‘zazvoni’.

Naime, Duh Sveti me u tom trenutku podsjetio na rečenicu koju sam jednom čuo, a koja kaže da smo mi kršćani jedina Biblija koju će netko čitati. Baš sam u to vrijeme razmišljao kako osobno najviše učim gledajući ljude kojima se iz nekog razloga divim. I pomislim: „To znači da drugi uče nešto gledajući mene”. Pomisao na to izaziva u meni strahopoštovanje: „Ej, ti si jedino evanđelje koje će netko čitati!” Baš zato mi je ova pjesma imala smisao. Krist je rekao da će nas prepoznati po ljubavi! Ne po darovima, znamenjima, nego po ljubavi. Darovi će pratiti one koji vjeruju, ali znak prepoznavanja učenika jest ljubav. Nažalost, često tu ljubav „prikazujemo u lošem svjetlu”.

Ne bih htio da ovo shvatite pogrešno; da uvijek moramo biti savršeni jer nas Bog u suprotnom neće prihvatiti i bit će razočaran nama ako smo se ponašali loše.

On je veliki dečko i može podnijeti naša ponašanja. 🙂

Gandhi je rekao: „Bez sumnje bih postao kršćanin kad bi kršćani bili kršćani svih dvadeset i četiri sata u danu”. Ova rečenica je izazov. Malo me i (pro)osuđuje: koliko sam zapravo kršćanin. Puštam li Boga u svaki dio svoga života ili sam kršćanin samo nedjeljom? Ne slažem se s postavkom da sam kršćanin zbog drugoga. Mnogi ne idu u Crkvu „jer su svećenici ovakvi i onakvi”. Svatko će odgovarati pred Bogom za sebe i nećemo se moći izvlačiti na druge. To je Adam pokušao nakon pada i nije mu prošlo.

Mogu birati!

Ono od čega često bježimo je odgovornost za svoje postupke. I za svoje ponašanje. No, otriježnjujuće je to da možemo birati. Između onoga što nam se događa i onoga što ćemo učiniti postoji trenutak kada mi biramo. Ne možemo kontrolirati okolnosti, ali možemo izabrati kako ćemo se prema njima postaviti. Jeste li kada čuli rečenice poput: „To sam ja. Takav kakav sam.” Ja sam unaprijed određen. Tu ja ne mogu ništa.

„On me tako ljuti!” Ja nisam odgovoran. Mojim osjećajnim životom upravlja nešto što je izvan mog nadzora.

„Kad bi samo moja žena bila strpljivija.” Ponašanje druge osobe ograničava moju djelotvornost.

„Ja to jednostavno moram.” Okolnosti i/li drugi ljudi prisiljavaju me da radim ono što radim. Nisam slobodan kako bih izabrao vlastite postupke.

Shvaćamo poantu. Mogu birati, ali u meni se često budi potreba da pobjegnem od odgovornosti za svoje postupke. Drugim riječima: ja biram kakav ću biti prema drugima, kakvo ću evanđelje biti drugima.

Postaviti cilj

Kada si postavimo cilj ili vrijednost, tada to slijedimo i prema tome odlučujemo. Ovaj dan odlučujem biti dobre volje, nasmijan, ohrabriti drugoga. Što ću učiniti kad me netko naljuti, uvrijedi ili kritizira? Posvađati se, uzvratiti, šutjeti i razmišljati u sebi o tome dok gorčina raste? Ono što ću učiniti ovisi o tome koliko jasno pred sobom vidim vrijednost ili cilj. Pitanje koje si trebam postaviti je: Hoće li mi svađanje pomoći da budem nasmijan? Hoće li mi uzvraćanje na uvredu pomoći da nekog ohrabrim ili da zadržim mir? Ako neće, onda znam što trebam napraviti. Upravo ovo analiziranje situacije, i vođenje svojim ciljevima i vrijednostima, pomoći će nam rasti kako bismo na ono što nam se događa reagirali ispravno.

Everywhere you go, always take the weather with you (Kamo god ideš, sa sobom ponesi vrijeme) (raspoloženje)

Još jedna pjesma koja govori o tome kako kamo god idemo, sa sobom donosimo vrijeme (raspoloženje). Je li to ‘klima’ milosti, razumijevanja, ljubavi… Ili osude, predbacivanja i laganja? Imamo pravo na izbor! Hoće li nas ovaj svijet prepoznati po ljubavi ili smo samo vikend-kršćani?

Autor: Marko Matijašević; Book.hr