Foto: Twitter
Kad bi pomajka posjela moju polusestru Petru u kupku, i ona bi od veselja skičala baš poput te žute patkice.
Ali nećeš zadugo, bio sam odlučan u svojoj namjeri. Neće se više nitko tako radovati. Ne sjećam se više jesu li i mene kupali i jesam li se pritom zabavljao. U svakom slučaju, uvijek sam bio toga dana u obiteljskoj kuhinji.
Jednom je moja pomajka nakratko izišla iz prostorije kako bi nešto donijela – najvjerojatnije netom oprane pelene ili ručnik za Petru. Ugrabio sam svoju priliku, izvukao jednu od drvenih stolica i popeo se ravno na stol. Popevši se, ugledao sam cinčanu kadu i približio se njezinu rubu.
Bilo je prekasno. Petra je disala, ali joj je nepovratno uništen vid
Petra je tada već znala sjediti, naslonila se na rub kade i bila zaokupirana patkicom i njezinim plivanjem. Zgrabio sam Petru za rijetku kosicu, povukao joj glavu i gurnuo prema naprijed. Onda sam joj gurnuo glavu pod vodu i povukao nožice unazad. Petra je uspaničeno mlatarala rukama, ali se nije mogla osloboditi. Ne znam točno koliko je dugo bila pod vodom i je li još itko bio u prostoriji, ali se morala dobrano nagutati vode, i možda se čak onesvijestila kad se moja pomajka vratila u kuhinju i zatekla taj prizor. Sjurila se prema nama, bacila me sa stolice i iščupala Petru iz kade. Bilo je prekasno. Petra je disala, ali joj je nepovratno uništen vid. U bolnici su dali sve od sebe da joj pomognu, ali uzalud, nažalost. Ni danas ne vidi dobro i treba posebno debele naočale da bi išta raspoznala.
Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Čovjek koji je pušio Bibliju“ autora Wilhelma Buntza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
