Foto: Shutterstock

Vratite mi proljeće

Primjećuje li tko male ljubičice
narcise mirisne, darove proljeća
primjećuje li tko titraje svijeće
pritajeni pogled uspavane sreće..

Zatvaraju danas sve moje i mene
ranjenog mjeseca korona me gleda
zatvaraju odoka sve što život nudi
rado tugu dijele već uveloj ruži…

Ima li tko veseo ispod ovog Neba
koje mudro šuti i nevoljko gleda
uživa li tko u stvarima malim,
sjećanja naviru u svemu što žalim

Jutra se rađaju još u žaru sunca
a dani su mrki oblakom što suzi
i dok nebo šuti i s visine gleda
u žalosti srce hoće da se preda

U noćima dugim vrtim stare slike
tugu zaključavam na otoku muke
i želim skončati nadom postojanja
oduzeti pogled do sudnjega dana

Vratite mi proljeće male ljubičice
čežnje u pogledu u tom letu ptice
i neka me prate titraji od svijeće
pritajeni pogled u ljepoti sreće..

Riječ mi budi

Tvoje suze bez glasa izdišu
nebu svome one tako pišu
tko je svjedok duši koja šuti
glasom šuti, bolom više ljubi

Oči tuge pogledom se bude
k’o pospano dijete, miris ruže
zemlja pusta bez roda umire
iz utrobe tvrde voda ne izvire

Pjesmom jesi suza što miriše
trn po boli ružom po dobroti
u tebi je ljepota što drijema
čaša tuge sva je ispijena…

Riječ mi budi pjesma koja diše
Nebo novo nove riječi piše
svjedok jesi duša koja šuti
glasom šuti bolom više ljubi

Ne umiru proljetni cvjetovi
Nebu svome samo ih pozovi
iznad buke tišinom te voli
vječno Srce što razumi boli!

Ivan Dragičević; Book.hr