Foto: Shutterstock

„I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, U Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.” (Post 2,8-9)

„Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Post 2,16-17)

„A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.” (Post 2,25)

„Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokvina lišća i naprave sebi pregače.” (Post 3,7)

Gledali su svijet kroz „ružičaste naočale”

Bog je stvorio Adama i Evu kao savršene ljude, bez mane, bića svjetlosti, koji poznaju samo dobro. Njihova srca bila su čista jer nisu znali za zlo, za tamu, već su prebivali u vječitoj svjetlosti i ljubavi Božjoj. Baš kao što Isus kaže u propovijedi na gori: „Blago čistima srcem jer će Boga gledati!” Takvi su bili Adam i Eva – čisti srcem i gledali su Boga licem u lice, prebivali u njegovoj prisutnosti bez prestanka.

Na svijet i sva stvorenja su gledali potpuno čisto, uviđali njihovu ljepotu, zahvaljivali i blagoslivljali ih svakim pogledom. Na Boga su gledali čisto, puni povjerenja i ljubavi, ne sumnjajući u njega i njegov plan za njihov život. Također su gledali čisto jedno na drugo bez potrebe za natjecanjem i ljubomorom, bez požude i interesa.

Mogli bismo reći da su gledali svijet kroz „ružičaste naočale”. To je danas pogrdan naziv koji se primjenjuje kako bismo nekoga okarakterizirali kao naivca i sanjara, nesvjesnog svijeta oko sebe i zla u svijetu.

Biblija također napominje da su u Edenu bili goli i nisu osjećali stid. To znači da su bili iskreni, bez maski, pretvaranja, glume, već su bili ono što jesu – svoji, autentični! Prihvaćali su sebe u potpunosti, zahvalni za dar života, za svoje tijelo i svoju dušu, svoje emocije i misli. Dopustili su si biti osjetljivi jedno pred drugim, otvoreni i istiniti. Među njima nije bilo požude iako su bili goli, već samo iskrena ljubav. Nisu gledali jedno na drugo kao na objekt zadovoljavanja svojih potreba, bilo tjelesnih, bilo duševnih, već očima ljubavi. Znali su se jedno drugome darivati u ljubavi, bilo tjelesno, bilo duševno i duhovno.

Kad su pojeli plod, pogled im se zatamnio i u njih se uvukla negativnost

No, kad su pojeli plod, pale su im „ružičaste naočale”, pogled im se zatamnio i u njih se uvukla negativnost. Kako su dotad vidjeli samo dobro, otad su shvatili da postoji i zlo. Prvo su posumnjali u Boga i njegovu dobrotu, a zatim jedno u drugo i ostala stvorenja. Umjesto mudrosti Božje, postali su mudri na svjetovan način!

A svjetska mudrost je lukavost, ide za vlastitim sebičnim interesima i vodi je strah od tuđih istih sebičnih interesa. Svjetska mudrost gleda negativno, njezina spoznaja je spoznaja stabla dobra i zla. Mudrost Božja nasuprot gleda na sve kao na Božja stvorenja, vidi savršenu povezanost svih stvorenja i živih i neživih – tzv. širu sliku. „I vidje Bog da je dobro.”

Stoga ne čudi kad Salomon kaže da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću (Mudr 8,17b). Upravo je besmrtnost ono što su Adam i Eva izgubili kad su pokušali biti mudri na svjetovan način i prestali se služiti mudrošću Božjom.

Salomon također kaže da je mudrost dah sile Božje, i čist odvir slave Svemogućeg, zato je ništa nečisto ne može oskvrnuti (Mudr 7,25).

Ubrzo nakon toga Adam i Eva su upoznali strah, prvenstveno strah od Boga, a zatim i krivnju, nesigurnost, tugu, laž, obmanu, a kroz to je uslijedila i odvojenost od Boga.

Mi živimo danas u takvom svijetu, nečistom svijetu koji je spoznao dobro i zlo.

Isus nas poziva natrag k izvoru

No, Isus nas poziva da se vratimo na izvor, k Bogu i kaže: „Ako ne budete kao djeca, ne možete u kraljevstvo nebesko!” Djeca su čista srca i ne znaju za zlo niti ga očekuju, već žive u povjerenju i predanju, baš kao što su nekad živjeli Adam i Eva. Ako tako živimo, nestaje svaki strah, krivnja, nesigurnost, tuga, laž i obmana i preobražavamo se u čovjeka kojemu je dopušteno ući u svetinju nad svetinjama.

Autorica: Vedrana Čolić