Foto: Udruga Zdenac
„Zamisli život bosih nogu izgrebanih trnom i spaljenom dračom. Zamisli djevojčicu koja nikada nije zavezala crvene mašne na svoje pletenice i stavila špangice koje sjaje na suncu…
Navikla je gledati kako vjetar odnosi njenu kosu dok je šišaju do kože kako bi je lakše mogla oprati sapunom koji miriše na masnoću i lug. Prečesto prolijevaš polupunu čašu vode jer ti je (pre)topla! Većina njih popit će ovu iz rijeke, koliko god prljava bila (i rijeka i ruka koja postaje čaša). Tko zna hoće li ikada uopće kušati onu iz bunara.
Nezahvalnost
Rutinski ćeš danas iz frižidera u kantu za otpatke baciti šnicel pečenog mesa. “Od jučer je”- reći ćeš. Ponekad ovdje gledam djecu koja dobiju meso samo subotom i sve kosti pilećeg krila žvaču kao najfiniji file, kako bi ostatak ugalija i komadić mesa s vrha krila odnijeli i nahranili još nekog tko je u kući možda bolestan.
Stojiš pred policama sa stotinu vrsta tekućih mirisnih sapuna za tuširanje i ne možeš se odlučiti koji bi miris odabrao. Ovdje smo bez vode u kući pored sirotišta Chipole, peremo se u kanti sapunom kojim peremo suđe, sebe i rublje.
Razmišljam o svojoj oholosti i nezahvalnosti. Sram me.
Nije li Bog ovakvim zamislio svijet?
Dok promatram život oko sebe, ovo siromaštvo i bijedu, ali i njihov osmijeh koji je uvijek na licu kada me sretnu (a „trebali bi plakati”) pitam se: „Ne bi li ovakvi trebali biti svi ljudi na svijetu?” Zahvalni za ono malo što imaju.
Kada je Bog stvarao svijet, nije li ga zamišljao baš ovakvim? Jednostavnim. Tek ovdje vidim koliko je malo potrebno za preživljavanje, a da pri tome čovjek ipak bude sretan. Sveti Ignacije uvijek se molio Bogu da radije u životu odabere biti – siromašak. Jer kad si slab, tada si jak! Nije li bogatstvo privid sreće i zapravo ispraznost?
Ova pjesma je više od pjesme
Jučer cijeli dan nismo imali struje. Ovdje nema televizije ni radija. Nema knjige koju možeš pročitati. Ali ima nešto vrjednije. Ovog časa, kada ovo pišem u predvečerje blagdana svetog Ignacija, pod stablom manga pjevaju mnoge žene s djecom i muškarci. Okupe se oko stabla i pjevaju. Bosonogi. Zajedno. Možda se tako zaboravi glad, ne znam.
No, ova pjesma je više od pjesme. Srca čista i ponizna, Bože, nećeš prezreti! Jer, ima nešto veliko u tim ljudima koji ti ostave (tko zna u koje doba noći) toplu vodu pred vratima omotanu vrećom, kako bi te ujutro dočekala topla da umiješ lice.
Ima nešto…
Ima nešto u tim ljudima… Ima života, onog živog Života. Sebedarnog. Ima nešto u jutrima dok još prije sunca bosonoge žene pjevajući, metlama od vlati riže i sitnog granja, metu dugačke ceste od bijele i crvene prašine koje vode do crkve, sirotišta, bolnice, vrtića i škole. Krupni narančasti cvjetovi sa stabla koje kao da dotiče nebo i koje se rascvalo u svoj svojoj ljepoti, uz cestu koja vodi do naše crkve, podsjećaju me na tek ubrane latice ruža koje sipaju djevojčice za blagdan Tijelova.
Foto: Udruga Zdenac
Ovo što gledam već izjutra prije negoli se oglase rijetki pijetlovi, dovoljno je da mogu od zore klicati: “Bože moj, što je jutro!” Ima nešto više u ovome kada prvi ostaviš svoje tragove na toj čistoj prašnjavoj cesti kako bi se, još prije nego grane mlado sunce, poklonio Stvoritelju i Kristu živom u Svetohraništu.
…trče poljima cvijeća u haljinama koje su šivane od najfinijeg lana koje nemaju rupice kao njihova odjećica.
Dok ptice pjevaju. Zvijezde se polako gase. Udišem čistoću jutra, zastanem tek tren da čujem plače li tko u našem sirotištu ili još uvijek ovi maleni anđelići, u svojim snovima, trče poljima cvijeća u haljinama koje su šivane od najfinijeg lana koje nemaju rupice kao njihova odjećica.
Ništa se ne čuje osim ptica. I pjesme Časoslova i Jutarnje iz crkve
Ovdje gdje nema struje uz cestu do crkve i put obasjavaju jedino zvijezde, evo Tebi, Isuse, i Tebi, Majko nebeska, i ovog jutra dolazi Tvoje dijete da Ti se pokloni i zahvali za novi dan. Pjevušim pjesme koje toliko volim: „Na Tvojim rukama, ja ću otvoriti srce i reći da volim Te, jer duši mojoj toliko Si potreban, jedino želim u Tvojoj prisutnosti ostati zauvijek, jer Ti si predivan Bog! (…) Prečisto Srce Marijino, prepuno dobrote…”
Nebo je – tu! I Bog je tu! Osjećam Njegovu blizinu!”
POMOĆI MOŽETE DONACIJOM NA:
Žiro račun / IBAN:
HR9023400091110984714
Model: HR00
Poziv na broj: 30
Opis: Donacija za hranu, lijekove i vodu
PBZ banka
Misionarke poručuju: Novac dolazi pravilnom raspodjelom do svih koji su u krajnjem siromaštvu, za hranu, liječenje i vodu.
Bog vas blagoslovio.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
