Osobni razvoj

KAKO SE VOLJETI NA ZDRAV KRŠĆANSKI NAČIN

Voljeti samog sebe važnije je nego što mislite Ako se osjećamo manje vrijednima, ružnima, nevrijednima ljubavi, tada nam je teško voljeti druge. S takvim razmišljanjem o sebi nemoguće je voljeti sebe, a tada je uglavnom teško voljeti Gospodina i prihvaćati Njegovu ljubav!

Voljeti samog sebe važnije je nego što mislite

Foto: Shutterstock


 

Volite li samog sebe? Sviđate li se uopće sebi? Isus je rekao: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga”. Pretpostavka je da volimo same sebe. Međutim, često voljeti sebe povezujemo s ohološću i taštinom (što ponekad i može biti slučaj). Ipak, čini se da nam je obično teško voljeti sebe na zdrav kršćanski način. Štoviše, često se sami sebi uopće ne sviđamo.

Tijekom seminara za unutarnje ozdravljenje razgovarala sam s tisućama osoba. Kad bih im rekla: „Da ti sad Gospodin kaže da ovu nedjelju između 10 i 12 sati možeš na svom tijelu promijeniti što god želiš, što bi promijenio?” Neki odmah počnu nabrajati: „Promijenio bih nos, visinu, težinu, boju očiju, rasu, i tako redom…” Pretpostavljam da bismo svi nakon nekoliko tjedana poželjeli promijeniti još nešto jer i dalje ne bismo bili zadovoljni sami sa sobom.

Bog želi da volimo sebe onakve kakve nas je stvorio

Bog želi da volimo sebe onakve kakve nas je stvorio. Kad to činimo, tada prihvaćamo same sebe i imamo dobru sliku o samima sebi. Ovo je jedno od najvažnijih područja našeg života. Ono što mislimo o sebi određuje naš odnos prema ljudima oko nas. Primjerice, ako se kao osoba osjećamo manje vrijednima, ružnima, nevrijednima ljubavi, tada nam je teško voljeti druge. S takvim razmišljanjem o sebi smatram da je nemoguće voljeti sebe, a tada je uglavnom teško voljeti Gospodina i prihvaćati Njegovu ljubav.

Svaki dan svojoj djeci recite da ih volite i pohvalite ih!

U zapadnom svijetu način na koji odgajamo djecu zna biti vrlo štetan. Događa se da roditelji istinski ne komuniciraju sa svojom djecom osim kad ona učine nešto krivo i kad osjećaju da ih zbog toga trebaju ukrotiti. Djeca tada dobivaju dojam da ne mogu napraviti ništa dobro. Čak i najbolji roditelji nesvjesno ponekad povrijede svoje dijete. Djeci nedostaje da ih se potakne i pohvali za dobro koje učine. Roditelji svakodnevno trebaju reći svojoj djeci da ih vole i pohvaliti ih.

U tim se ranim godinama oblikuje mišljenje koje će dijete kasnije imati o sebi. Ako roditelj djetetu govori da je glupo, nesposobno ili lijeno, dijete će najvjerojatnije odrasti u osobu s lošim mišljenjem o sebi.

Zadirkivanje je loša stvar

Jednak učinak može imati kad se braći dopusti da jedan drugoga zadirkuju s nazivima kao što su debeljuco, žgoljavac, cmizdravac, nespretnjaković i slično.

Zadirkivanje je loša stvar. Ne mogu to dovoljno naglasiti. Ono ranjava i emocionalno ubija osobu. Iako se dijete ili odrasla osoba na zadirkivanje često zna samo nasmijati i reći: „Ma baš me briga”, istina je da svakoga vrijeđa da ga se naziva pogrdnim imenima.

Razgovarali smo s mnogim muškarcima i ženama koji se osjećaju ranjenima jer su im kao djeci govorili da nisu ni za što, da ih ne žele, da samo stvaraju probleme, da iziskuju mnogo troškova i slično. Rečenice poput: „Što je s tobom, možeš li ti išta dobro napraviti?”, „Zašto ti nikad ne dobiješ peticu poput tvog brata ili sestre?”, „Zašto si tako nespretan?” bole nas poput uboda otrovne strjelice. Rečenice poput ovih prodiru duboko u naš duh i usijecaju se u memoriju našeg uma. Kad osoba godinama sluša da nije dobra, da nije vrijedna, da se samo sramoti, tada se ozbiljno poljulja osjetljiva stvar zvana slika o samome sebi.

Djeca trebaju disciplinu; zapravo, ljubav je disciplina. Međutim, ona se ne postiže grubošću, srdžbom i sarkastičnošću, nego ljubavlju, dosljednošću i pravednošću. U Svetom pismu piše: …A vi očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! (Ef 6,4)

Ljubimo jedni druge

Činjenica je da postoje osobe koje su preosjetljive i koje se uvrijede na najmanju sitnicu, ali takve se osobe uvelike razlikuju od onih koje su uistinu ranjene zajedljivim primjedbama.

Moramo paziti da kod osobe s lošom slikom o sebi svu krivicu ne svaljujemo odmah na roditelje. Osoba je možda odgajana u obitelji s mnogo ljubavi, ali kasnije se njegov ili njezin bračni drug prema toj osobi odnosio zapovjednički i tako da nikad nije zadovoljan učinjenim. Žena o sebi neće imati lijepo mišljenje ako su djeca uvijek u svakoj situaciji na prvom mjestu, ako se njezin izgled neprestano uspoređuje s izgledom drugih žena ili njezin suprug njezino kuhanje stalno uspoređuje s onim svoje majke. Naravno. Muškarčev će ego biti ranjen ako mu žena stalno zanovijeta da ne zarađuje dovoljno, da nema dobar posao ili da ga je nesposoban naći.

Lošoj slici o sebi također doprinosi ako vas vaša buntovna djeca ignoriraju ili vas ponižava vaš prezahtjevni šef.

Psihijatri kažu da se slika koju stvaramo o sebi stvara načinom na koji se drugi ljudi odnose prema nama. Ako nam okolina pristupa s ljubavlju i pozitivnim stavom, skloniji smo lijepom mišljenju o sebi. Kvaliteta naše ljubavi prema drugima ovisi o kvaliteti naše ljubavi prema sebi samima ili o onome što o sebi mislimo. (…)

Iz knjige „Ozdravljenje slike o sebi” autorâ p. Roberta DeGrandisa, S.S.J. i Betty Tapscott.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 182
  •  
  •  
  •  
Na vrh