Duhovnost

OKOPAVANJE DUHOVNOG VRTA

Volite li svoj pesimizam? Ništa nije lakše negoli u vrtu svojeg života uzgajati pesimizam, negativizam i cinizam; dovoljno ga je samo gnojiti oholom sumnjom i uskoro će cvijeće zarasti u korov, koji će ugušiti svaku radost i neće ostati ništa doli zlovoljna mrmljanja „da, ali“...

Volite li svoj pesimizam? Onda nikada nećete biti radosni!

Foto: Shutterstock


 

Budući da objavljujem na internetu duže od petnaest godina, očekivalo bi se da sam se na sve navikla, ali nekad me „ljudi vjere“ na mrežnim forumima još uvijek iznenađuju, iako sam već bila pomislila da me ništa ne može iznenaditi.

„Da, ali…“

Čini mi se da su neki ljudi, a koji sebe nazivaju kršćanima, odlučili biti negativni i traže najgore u svemu i u svakome. Ako im kažete da imaju anđela sa sobom sve dok ne dođu u nebo ili odbace Boga, oni odgovore: „Da, ali postoje i demoni! Zašto ne pišete o demonima? Zašto ne pišete o njima, a ne o svojim anđelima?“

Čovječe, imaš anđela uza se, pokraj sebe – koji služi samo tebi! Nemojte biti nezahvalni na tome. Nemojte zaboraviti voljeti i oslanjati se na svojeg anđela samo zato što ste toliko udubljeni u svoju negativnost, kojoj ste predali svoj život. Osim ako radije ostajete slijepi za ljubav, snagu i odanost koja vam je dana za cijeli vaš život, i to niste ničime zaslužili, već ste dobili na dar samo zato što ste Bogu dragocjena duša. Nemojte negirati ono što je učinjeno za vas samo zato što ste razvili naviku sumnje.

Ali razumijem da je lakše oboružati se cinizmom i dati svijetu do znanja da niste ničija budala i komentirati sve što se nađe pred vama neizbježnim „da, ali“.

„Anđeo je uvijek s tobom.“ „Da, ali zar nisu i đavli?“
„Živ si i imaš dobro zdravlje.“ „Da, ali kako dugo? Svi ćemo umrijeti!“
„Danas je jesenje lišće posebno lijepo.“ „Da, ali kada padne, morat ćemo ga skupiti.“
„Danas možeš hodati na svojim nogama i uživati.“ „Da, ali…“

Da, ali ništa. Možda bi bilo bolje da samo govoriš „hvala“ i gledaš ono dobro u životu, nego da se na sve u životu osvrćeš sumnjičavim „da, ali“? A to svoje „da, ali“ možeš i preokrenuti.

„Jednom ću umrijeti i možda prije toga teško trpjeti.“ „Da, ali danas sam živ i mogu se prepustiti trenutku!“
„Morat ću pokupiti to silno lišće sljedeći tjedan.“ „Da, ali danas mogu uživati u njegovoj ljepoti i osluškivati njegovo šuštanje pod svojim nogama.“

„Vragovi vrebaju, tražeći duše koje će uništiti.“ „Da, ali imam svojeg anđela čuvara, Crkvu koju je utemeljio Krist i sakramente koje je ustanovio, sa svrhom da me spase od đavolskih utjecaja.“

Uzgajajte zahvalnost, a ne pesimizam

Ništa nije lakše negoli u vrtu svojeg života uzgajati pesimizam, negativizam i cinizam; dovoljno ga je samo gnojiti oholom sumnjom i uskoro će cvijeće zarasti u korov, koji će ugušiti svaku radost i neće ostati ništa doli zlovoljna mrmljanja „da, ali“.

Uzgajati zahvalnost puno je teže. Ponekad treba u korovu potražiti nježnu, ali lijepu stabljiku i pupoljke, iz kojih može procvasti radost, čak i u pesimističnu životu. Potrudite se naći tu osjetljivu biljku, jer oni đavli koji vas zabrinjavaju nisu ništa drugo doli zapreka koja vam ne da da primijetite svoje čudesno anđeosko društvo.

Razmislite o tome. Trgnite se! Vaša negativnost priziva tamu (i sve ono što u njoj prebiva) i ona se može lagano ugnijezditi u vama, jer ste već sami, bespomoćno, ugasili svjetla.

Autor: Elizabeth Scalia (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 3
  •  
  •  
  •  
Na vrh