Poučne priče

Voliš li me zaista?

Voliš li me zaista book evangelizacija

Iskreno preporučamo ovaj tekst za jutarnju meditaciju. Nemoj ga čitati sada, nego ga ostavi za ujutro

Jednog sam se dana probudio rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca. Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam ondje i osjetio Božju prisutnost pored sebe.


On me upitao: „Voliš li me?” Odgovorio sam: „Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!”

Zatim je pitao: „Da si tjelesno hendikepiran, bi li me još uvijek volio?” Bio sam zbunjen. Pogledao sam svoje ruke, noge i ostale dijelove svoga tijela te se iznenadio koliko stvari mogu uraditi, za koje sam jednostavno mislio da mi pripadaju. Pa sam odgovorio: „To bi bilo teško, ali ja bih te još uvijek volio”.

Tada je Gospodin rekao: „Kad bi bio slijep, bi li i tada volio ono što sam stvorio?” „Kako bih mogao voljeti nešto ako to ne mogu vidjeti?” pomislio sam, a onda sam se sjetio slijepih ljudi u svijetu, te kako su mnogi od njih voljeli Boga i Njegovo stvaralaštvo. „Pa sam odgovorio: „Teško je zamisliti, ali ja bih te i tada volio”.

Nadalje me Gospodin pitao: „Da si gluh, bi li i tada slušao Moju riječ?” „Kako bih mogao bilo što čuti ako bih bio gluh?” zapitao sam se. Tada sam shvatio. Za slušanje Božje riječi ne trebaju nam samo naše uši nego naša srca. Odgovorio sam: „To bi bilo teško, ali ja bih i tada slušao Tvoju riječ”.

Zatim je Gospodin ponovno pitao: „Kada bi bio nijem, bi li i tada slavio moje ime?” „Kako bih mogao slaviti bez glasa?” nametnulo mi se pitanje. Onda sam shvatio: Bog želi da ga slavimo iz naših srca i duša. Nije važno kako nam glas zvuči. I slavljenje Boga nije uvijek s pjesmom. Kada smo ustrajni u zahvaljivanju riječima, mi i u nevoljama dajemo Bogu hvalu. Pa sam odgovorio: „I kada ne bih mogao pjevati, ja bih i tada slavio Tvoje ime”.

No Gospodin je opet pitao: „Voliš li me zaista?” S uvjerenjem, hrabro i snažno, odlučno sam odgovorio: „Da, Gospodine! Volim te zato što si Ti jedini istiniti Bog!” Mislio sam da sam dobro odgovorio, ali…

Bog me je upitao: „ZAŠTO ONDA GRIJEŠIŠ?”

Odgovorio sam: „Jer sam samo čovjek i nisam savršen”.

„Zašto onda u danima mira odlutaš tako daleko? Zašto samo u danima teškoće moliš najiskrenije?”

Odgovorile su samo suze.

Gospodin je nastavio: „Zašto pjevaš samo na misi? Zašto me tražiš samo u vrijeme slavljenja? Zašto moliš tako sebično? Zašto moliš tako nevjerno?”

Suze su mi neprekidno klizile niz obraze.

„Zašto me se stidiš? Zašto ne objavljuješ Radosnu vijest? Zašto za vrijeme progonstva plačeš drugima na ramenu, kada ti Ja pružam svoje rame da plačeš na njemu? Zašto tražiš izgovor kada ti dajem prilike služiti u moje ime?”

Pokušavao sam odgovoriti, ali odgovora nije bilo.

„Tvoj je život blagoslovljen. Stvorio sam te da ne odbacuješ ovaj dar. Blagoslovio sam te talentima da mi služiš, a ti se stalno okrećeš u stranu. Otkrio sam ti svoju Riječ, ali ti ne napreduješ u spoznaji. Govorio sam ti, ali tvoje su uši bile gluhe. Pokazivao sam ti svoje blagoslove, ali tvoje su oči bile slijepe. Slao sam ti svoje sluge, ali ti si sjedio lijeno, dok su oni bili otjerani. Čuo sam tvoje molitve i odgovorio na njih.”

„VOLIŠ LI ME ZAISTA?”

Nisam mogao odgovoriti. Kako bih? Bilo mi je nevjerojatno neugodno. Nisam imao opravdanje. Što sam mogao reći na sve ovo?

Kad mi je srce glasno zaplakalo i suze potekle, rekao sam: „Molim te, oprosti mi, Gospodine. Ja nisam dostojan biti Tvoje dijete.”

Gospodin je odgovorio: „To je moja milost, dijete moje”.

Upitao sam: „Zašto mi neprestano opraštaš? Zašto me toliko voliš?” Gospodin je odgovorio: „Zato što si ti moje stvaralaštvo. Ti si moje dijete. Nikada te neću napustiti. Kada plačeš, suosjećam i plačem s tobom. Kad kličeš od radosti, smijem se s tobom. Kada si u nevolji i kloneš, bit ću s tobom i pomoći ću ti. Kada padneš, ja ću te podići. Kada si umoran, ja ću te nositi. Bit ću s tobom do kraja, i uvijek ću te voljeti.”

Plakao sam kao nikada prije. Kako sam mogao biti tako ravnodušan? Koliko sam samo povrijedio Boga? Upitao sam Ga: „Koliko ti mene voliš?”

Gospodin je ispružio svoje ruke, i vidio sam kako su bile probodene čavlima. Kleknuo sam pred noge svog Spasitelja, Isusa. I po prvi put iskreno molio.

Tako ja, kako ti?

Odgovori sâm sebi!

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh