Duhovnost

VODIČ ZA SPONTANU MOLITVU // Kako moliti jedni za druge Molimo tijelom i duhom

Kako moliti jedni za druge

Nemojmo stati samo na: „Molit ću za tebe“

Ljudi nas često traže da molimo za njih, bilo da se nalaze u osobnim problemima, kod kuće ili na poslu, ili se nose s kojom bolešću. Obično im obećamo da ćemo moliti za njih i onda tu molitvu odgodimo za tko zna kada (istinu za volju, ipak nije uvijek tako). Umjesto toga, kad nas ubuduće tko zamoli da molimo za njega, mogli bismo mu odmah reći: „Mogu li se odmah sada pomoliti za tebe?“


Mnogi ljudi zaziru od toga da se s kim spontano pomole jer se boje da će ispasti smotani. Koliko dugo bi trebalo moliti? Trebamo li staviti ruke na tu osobu dok za nju molimo? Kako ćemo znati što trebamo reći u molitvi? Srećom, nema pravila o tome kao treba moliti za koga. Ključ molitve jest oslanjanje na Duha Svetoga i razumijevanje da je Bog, a ne mi, onaj koji će učiniti promjenu u osobu za koju (i s kojom zajedno) molimo. Ima nešto posebno u trenutku u kojem molimo za nekoga kad nas on to zamoli, jer je u tom trenutku ta osoba najotvorenija za Duha Svetoga.

Što s rukama?

Ono što obično činim jest da se okrenem licem prema osobi za koju molim i upitam ju mogu li staviti ruke na njezina ramena. Nešto u nama treba tjelesni dodir – bilo to stavljanje ruke na ramenima, držanje za ruku ili što se god učini prikladnim.

Molitva cijelim svojim bićem, tijelom i duhom, najsnažnija je moguća molitva (KKC, 2702). Spontana molitva za nekoga i s njim, uz tjelesni dodir, izražava našu ljubav za tu osobu. Božji odgovor na otvoreno srce koje ga zaziva dodatno je izazvan izrazom naše ljudske ljubavi. Osoba za koju molimo svjesna je da smo i mi i Bog na njezinoj strani. Ta spoznaja može činiti čuda u njezinu duhovnome i tjelesnom životu.

Što trebamo reći?

Prije nego počnemo moliti, bilo bi dobro malo stati i prvo zamoliti Duha Svetoga da nam da riječi molitve. Uvijek me iznenade riječi koje izgovorim kad se dam voditi Duhu Svetomu, čak ako je moja molitva kratka. To također pomaže u brzoj procjeni koliko je ta osoba duboko u vjeri. Tako ćemo lakše moći odrediti koliko možemo za tu osobu moliti prije negoli joj postane neugodno (u svakom slučaju, nećemo pogriješiti ako budemo kratki i jezgroviti).

Više negoli molitva, naše riječi također mogu biti utjeha i snaga osobi za koju molimo. Dobar je način molitve biti empatičan. Naprimjer, ako je tko upravo izgubio voljenu osobu, stavite se u tu situaciju. Ta osoba prije svega treba utjehu. Ona traži mentalnu i/ili emocionalnu snagu da bi se mogla nositi s tugom. Pokušava srediti osjećaje koje doživljava. Treba joj najjednostavnije i najkraće moguće pojasniti situaciju u kojoj se nalazi i moliti za nju, tražeći od Gospodina njegovu nazočnost i utjehu.

Naprimjer: „Gospodine, molim te za Ivana, da se mogne nositi s gubitkom oca. Daj mu snagu koja mu je potrebna da bi se mogao nositi s teretom tuge i žalosti. Hvala ti, Bože, na daru oca u njegovu životu. Pomozi mu i budi mu utjeha. Bože, molimo te da da ispuniš njegovo srce svojim mirom i nazočnošću, da se njegovo srce, koje je sada ispunjeno tugom, ispuni tobom.“

Slično tomu, ako je tko bolestan i trebamo moliti za njega, najbolje je ako mu prvo iskažemo bliskost i razumijevanje. S bolešću dolazi tjelesna slabost, frustracija, nestrpljivost, želja za ozdravljenjem itd. Možemo moliti za sve njegove potrebe, bilo to duhovna snaga, tjelesno izlječenje ili samo utjeha u teškoćama.

Na što misliti dok molimo?

Kad s kime molimo, temelj nape molitve treba biti poniznost i naše misli moraju biti usmjerene na Boga kad ga zazivamo (KKC, 2559). Što god se događa tijekom molitve za nekoga, događa se između te osobe i Boga. To nije vrijeme za nas, da bismo se mi istaknuli nekim prekrasnim molitvama, koje bi privukle pozornost na nas umjesto na Boga. U središtu mora ostati Bog, njegova moć i ljubav te emocionalno i tjelesno izlječenje koje od njega tražimo. Isus od nas traži da pristupimo Ocu u njegovo ime i to je sve što trebamo učiniti: zamoliti oca da pomogne našemu prijatelju u potrebi, po imenu Isusovu.

Međutim, da bismo mogli za koga spontano moliti, i to s određenom lakoćom, moramo stalno pripravljati svoje srce (i naučiti ne obazirati se na mnoga odbijanja ponude za molitvom koja možemo doživjeti). Važno je redovito moliti ako želimo razviti tu disciplinu. Iako je molitva za koga prvotno vođena od Duha Svetoga, i mi moramo surađivati i rasti u povjerenju i spremnosti. Naša srca moraju biti usklađena Bogom, tako da, kada molimo za koga, možemo biti vođeni od Boga, a ne svojom vlastitom pameću.

Još nekoliko savjeta

* Budite puni poštovanja i suosjećajni. Ako vas tko zamoli da molite za njega, ali ne želi da to učinite odmah i s njime, prihvatite to. Nemojte to doživjeti osobno i nemojte zaboraviti kasnije moliti za tu osobu!

* Ne brinite se ako osoba ne pokazuje nikakvu reakciju na vašu molitvu, kao da se ništa nije dogodilo. Nešto se uvijek događa, ako to i nije odmah vidljivo izvana.

* Opustite se. Prisjetite se da niste vi koji izvodite čudo. Samo ste oruđe u Božjim rukama.

* Ne izvodite ludorije. U molitvi nema mjesta teatralnosti i senzacionalizmu.

* Recite naglas što vam govori Duh Sveti. Nekada, kada molimo, može se dogoditi da nas Bog nadahne određenom porukom ili biblijskim retkom za osobu za koju molimo.

* Uvijek ih pitajte kako su nakon što ste molili nad njima.

* Molitva za čije izlječenje nije zamjena za sakramente. Ako tko pati od ozbiljne bolesti u smrtnoj je opasnosti, trebate pozvati svećenika da mu udijeli bolesničko pomazanje.

Redovita molitva za druge pomoći će nam pronaći najbolji način na koji možemo pristupati ljudima i pitati ih možemo li moliti za njih. Također ćemo naučiti surađivati s Duhom Svetim i kako spontano moliti pod njegovim vodstvom. S vremenom i potpuni početnik može postati prilično uspješan u tome.

Budući da smo svi braća i sestre u Kristu, možemo moliti jedni za druge bez ikakve prisile kako i kad ćemo to činiti i hoćemo li ili nećemo polagati ruke jedni na druge. Sama činjenica da osoba pristaje da molimo za nju već je velika stvar, jer se oni tako svjesno ostvaraju Bogu. Vjerujte mi, Bog može puno učiniti za otvoreno srce. Probajte i vidite!

Kad nas ubuduće tko zamoli da molimo za njega, upitajmo ga smijemo li to učiniti odmah i zajedno s njime – a sve ostalo je na Bogu.

Dodatni izvori:

1) Michelle Moran: Proslijedi dalje, „Kristofori“, 2012.
2) Charles i Frances Hunter: Ozdravljati bolesne, „Figulus“, 2015.

Autor: Brenton Cordeiro (Catholic link)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Na vrh