Foto: Shutterstock

Bog svako zlo okreće na dobro

Dok promatramo sve što se događa u Italiji, pitamo se hoće li tako biti i kod nas. Što se događa?

1. Događa se to da obitelji konačno provode vrijeme zajedno: muževi i žene, djeca i roditelji, roditelji i djeca. Vjerujem da bi i mnogi Hrvati htjeli to isto. Kod nas su trenutno zatvoreni samo vrtići, tako da su mnogi djedovi i bake konačno dobili priliku provoditi vrijeme sa svojim unucima. Mnogi će tako imati priliku svoje unuke naučiti prvim molitvama i prvi im put ozbiljnije progovoriti o Bogu. Neki će ih čak povesti na Svetu Misu. Djedovi i bake, potičem vas da razmislite o tome. Tko zna hoće li vam se ikad ukazati bolja prilika!

2. Mnogi su se uplašili za svoje zdravlje i svoj život, i baš je dobro da se tako u Korizmi sjete svoga Boga.

3. Konačno imamo Korizmu u kojoj nema zabava, u kojoj se ne ženi i ne udaje, ne ide na koncerte zabavne glazbe, ne tulumari…

Nemojmo biti licemjerni i priznajmo da u crkvu dolaze mnogi ljudi koji nemaju tako silnu vjeru da će biti zaštićeni i da im se neće ništa dogoditi

4. Zabranjene su Svete Mise s većim brojem vjernika. Ne dopušta se umakanje ruku u blagoslovljenu vodu, davanje mira rukovanjem i pričešćivanje na usta. Smatram da je to dobra odluka. Nemojmo biti licemjerni i priznajmo da u crkvu dolaze mnogi ljudi koji nemaju tako silnu vjeru da će biti zaštićeni i da im se neće ništa dogoditi.

Nekima smeta to što su biskupi zatvorili crkve prije nego su to učinili vlasnici restorana. Pa zar očekujemo da vlasnici restorana više od biskupa brinu za zdravlje ljudi!? Neki će reći da se blagoslovljenom vodom nitko do sad nije zarazio. A što je bilo za vrijeme kuge i kolere? Ako neki misle da blagoslovljena voda uspješno odbija viruse, zašto je ne bismo masovno upotrebljavali za izlječenje zaraženih bolesnika?! Naravno da blagoslovljena voda ima silnu snagu, ali samo kod onih koji zaista srcem vjeruju. Jedno je misliti da vjerujemo, a sasvim je drugo zaista vjerovati.

Ako netko baš inzistira na blagoslovljenoj vodi, župnik može postaviti ministranta na ulazu sa škropilom koji će, svakome tko to želi, poškropiti ruku. U tom slučaju neće doći do kontakta više osoba s blagoslovljenom vodom. Isto tako, župnik može na početku Svete Mise prošetati crkvom i poškropiti sve prisutne. I u tom slučaju neće doći do zaraze.

Ako je zabranjeno rukovanje, to nikako ne znači da se ljudi ne mogu rukovati, to samo znači da to čine na vlastitu odgovornost i da poslije neće moći optužiti župnika da ih nije upozorio, ili da su bili prisiljeni rukovati se zbog liturgijskih pravila.

Bilo bi baš lijepo da se Mise počnu služiti na ‘tajnim’ mjestima. Siguran sam da bi na njih dolazili mnogi koji već godinama nisu bili u crkvi

Što se tiče pričesti na usta, tu će nastradati samo „ultra katolici“ koji nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da se u prvom tisućljeću pričešćivalo isključivo na ruku, i da zbog toga milijuni vjernika, koji su primali pričest na ruku, nisu završili u paklu. U paklu mogu završiti samo neki „ultra katolici“ koji preziru, mrze i osuđuju one koji se danas pričešćuju na ruku. Ti isti uvjereni su kako se na taj način bore za Bogu ugodnu stvar i kako su jedino oni pravi vjernici. Nisam baš siguran da je oholost, ponos, mržnja, prijezir i osuda plod ispravnog pričešćivanja na usta!? Bolje bi nam bilo da obratimo pažnju s kakvim srcem, s kakvom nakanom primamo pričest, a ne samo na koji je način primamo. Zar Isus zaista ne želi blagosloviti i naše ruke kojima radimo, molimo, grlimo, pomažemo…?!

Svaka zabrana dovodi do bunta i suprotne reakcije. Bilo bi baš lijepo da se Mise počnu služiti na ‘tajnim’ mjestima. Siguran sam da bi na njih dolazili mnogi koji već godinama nisu bili u crkvi.

Neka to, ako treba, rade svaki dan pa će se sigurno mnogo toga dobroga dogoditi

5. Čitam reakcije nekih svećenika vezano s pričešću. Duboko su razočarani time što im biskupi brane pričešćivati na usta. Odlično. Ako su tako veliki vjernici, ako imaju tako silnu vjeru u Isusovu prisutnost u pričesti, mogli bi proći ulicama svojih župa s jednim ili dva ministranta, noseći Presveti Sakrament i blagoslivljajući okupljene obitelji po kućama (ne moraju ulaziti unutra, neka se ukućani samo pojave na ulaznim vratima, a ne moraju ni to).. Neka to, ako treba, rade svaki dan pa će se sigurno mnogo toga dobroga dogoditi. Uskoro ćemo biti u kućama, poput Talijana, pa to neće biti nikakav problem. Nadam se da se možemo složiti, kako bi to zaista bilo jako dobro za mnoge naše župe. (Kako je to napravio jedan svećenik iz Italije, možete pogledati ovdje.)

Znam da mnogi neće iskoristiti iznenada pružene mogućnosti, no znam da neki i hoće. Ako ništa drugo, napisao sam ovo kako bih neke podsjetio da Bog svako zlo okreće na dobro onima koji ga ljube.

Ako se ne slažete sa mnom, nema veze. Ni ja se ne slažem s vama. Unaprijed vam opraštam svaki zlonamjeran komentar i molim za oproštenje ako sam nekoga povrijedio ili razočarao.

Autor: Josip Lončar; Book.hr